Vatikan, gotovo sigurno, neće prihvatiti žalbu Ivana Grubišića na kaznu kojom ga je splitski nadbiskup Marin Barišić suspendirao a divinis (zabrana ispovijedanja, propovijedanja, slavljenja mise i nošenja svećeničkog odijela). Nakon što će Grubišiću prestati saborski mandat, a kažnjen je zbog aktivnog ulaska u politiku, moći će ponovno odjenuti svećeničku odoru. Na takav epilog “slučaja Grubišić” navode slični slučajevi u svijetu.
Govoreći redovnicama i redovnicima u Marijinoj bazilici u Guadalupu, u Meksiku, tijekom svoga prvog putovanja izvan Italije 1979. godine, papa Ivan Pavao II. rekao je: “Budite svećenici i redovnici, ne socijalni i politički čelnici ili dužnosnici svjetovne vlasti. Ne utvarajmo sebi da služimo evanđelju ako kušamo svećeničku karizmu razvodniti pretjeranim zanimanjem za širok opseg svjetovnih problema”.
Papa ih je zatim upozorio da ne zaborave kako svjetovno vodstvo vrlo lako postaje izvorom rascjepa, a svećenik mora propovijedati bratstvo. Te je preporuke Ivan Pavao II. isticao i poslije pa je postala čuvenom slika iz zrakoplovne luke u Managvi kada je prstom ukorio isusovca patera Ernesta Cardenala zato što je bio ministar kulture u sandinističkoj vladi i zatražio da je napusti. Cardenala je ostao u vladi pa je suspendiran a divinis.
Jedan je bivši biskup trenutačno predsjednik države. Ponovno u Latinskoj Americi, u Paragvaju. Fernando Armindo Lugo Mendez imenovan je 1994. biskupom biskupije San Pedro Apostol, a 2008. izabran je za predsjednika Paragvaja. Krajem 2006. Mendez je obznanio kako je od Vatikana zatražio ostavku na status klerika zbog ulaska u politiku. Tadašnji pročelnik Kongregacije za biskupe kardinal Giovanni Battista Re odbio je Mendezovu ostavku, ali ga je suspendirao a divinis. No, nakon što je u travnju izabran za predsjednika i prije nego li je u kolovozu preuzeo tu dužnost, Vatikan je 31. srpnja 2008. prihvatio ostavku Mendeza na njegov status klerika zbog “inkompatibilnosti s njegovim političkim zaduženjem”. Kada je postao predsjednik, Mendez se ispričao Katoličkoj crkvi, a posebno Benediktu XVI., zbog neposlušnosti prema Crkvi time što je ušao u politiku.
Don Luigi Sturzo 1923. osnovao je Talijansku pučku stranku, koja je poslije postala Demokršćanska stranka, a godinu dana kasnije morao je otići iz Italije zbog fašističkih progona. Poslije rata vratio se u Italiju, a 1952. ga je predsjednik republike Einaudi, zbog antifašističkih zasluga, imenovao doživotnim senatorom. Sturzo je to prihvatio i ušao u senat, ali nakon što ga je papa Pio XII. odriješio. Dakle, i prije nego li je prihvaćen dokument Drugog vatikanskoga koncila Gaudium et spes (Radost i nada) 1965. kojim se brani svećenicima aktivno bavljenje politikom, Sturzo nije ušao u parlament bez Papine dozvole.
Don Gianni Baget Bozzo bio je član Demokršćanske stranke pa Socijalističke stranke, pa Berlusconijev savjetnik. Baget Bozzo je na izborima za Europski parlament 1984. bio kandidat Socijalističke stranke. Postao je europarlamentarac, a Crkva ga je godinu dana poslije suspendirala. Dvije su stvari, duhovnički status i politička dužnost, nespojive. “Crkva želi ostati slobodna s obzirom na sustave koji su suprotstavljeni te se želi opredijeliti samo za čovjeka. Čovječanstvo neće koračati prema boljoj budućnosti pomoću nasilja, političkim igrama ili političkim sustavima, nego pomoću istine o čovjeku”, rekao je Ivan Pavao II. Grubišić nije suspendiran a divinis u znak osvete na kritike koje je uputio Crkvi u Hrvatskoj. Crkva jednostavno smatra kako su te dvije dužnosti inkompatibilne.