Mladi hrvatski nogometaš Mario Vušković i njegov klub Hamburger SV doživjeli su težak udarac nakon što je Švicarski savezni sud, prema izvješćima medija, odbio njegovu žalbu na četverogodišnju suspenziju zbog dopinga. Time je, čini se, okončana dugotrajna pravna bitka, a Vušković ostaje suspendiran do rujna 2026. godine.
Slučaj Vušković započeo je u rujnu 2022. godine kada je bio pozitivan na eritropoetin (EPO), zabranjenu supstancu koja potiče stvaranje crvenih krvnih stanica. Sportski sud Njemačkog nogometnog saveza (DFB) prvotno ga je suspendirao na dvije godine, retroaktivno od 15. studenog 2022. Međutim, Nacionalna antidopinška agencija (NADA) i Svjetska antidopinška agencija (WADA) uložile su žalbu Međunarodnom sportskom sudu (CAS) u Lausannei, tražeći strožu kaznu. CAS je u kolovozu 2023. godine uvažio žalbu i produljio Vuškovićevu suspenziju na četiri godine.
Vušković i njegovi odvjetnici nisu se predali te su uložili žalbu Švicarskom saveznom sudu, posljednjoj instanci u švicarskom pravnom sustavu. Međutim, "Hamburger Abendblatt" i "Hamburger Morgenpost" izvijestili su da je sud odbio žalbu, čime je potvrđena četverogodišnja suspenzija. Iako obrazloženje odluke još nije javno dostupno, odvjetnici mladog nogometaša trebali bi ga primiti u sljedećim danima. Prema izvješćima, Vušković se još uvijek može obratiti Europskom sudu za ljudska prava. No stručnjaci procjenjuju da su izgledi za uspjeh pred tim sudom minimalni.
Unatoč teškoj situaciji, HSV je pokazao iznimnu podršku svom igraču. Iako je prvotni ugovor, koji je trajao do 2025. godine, sporazumno raskinut, klub je Vuškoviću ponudio novi ugovor koji će stupiti na snagu po isteku suspenzije, u rujnu 2026. godine. Do tada bi mladi Hrvat trebao obavljati drugu funkciju unutar kluba. Čelnici HSV-a više su puta javno izrazili sumnju u opravdanost optužbi za doping.
Ova odluka predstavlja veliki udarac za karijeru mladog i talentiranog nogometaša. Ostaje vidjeti hoće li se Vušković odlučiti na daljnju pravnu borbu, iako su mu mogućnosti, prema svemu sudeći, iscrpljene. Njegov povratak profesionalnom nogometu sada je predviđen tek za jesen 2026. godine.
Prije cijele ove životne drame, život Marija Vuškovića izgledao je potpuno sportski i nogometno. Odrastao je u obitelji koja je nekoliko naraštaja živjela nogomet. Pradjed Marko Vušković upisao je tri nastupa u ratnom Hajduku koji je nastupao na oslobođenom teritoriju Visa tijekom Drugog svjetskog rata, no hajdučkoj je obitelji puno poznatiji kao dugogodišnji klupski tajnik, i to u vrijeme ''zlatne generacije'' sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Dinastiju Vuškovića u dresu Hajduka nastavio je i Marijev djed, po kojem je glavni akter ove priče i dobio ime. On je pak bio jedan od najdarovitijih izdanaka Hajdukove škole nogometa u generaciji Ivice Šurjaka, Jurice Jerkovića, Dražena Mužinića..., no nikad nije upisao prvoligaški nastup za Hajduk, nakon juniorskog staža otisnuo se u Nizozemsku, gdje je uspješno nastupao za Go Ahead Eaglese i Heerenveen. Poginuo je 1985. u prometnoj nesreći na putu prema Omišu, za koji je tada igrao.
Jednako darovit bio je i Mariov otac Daniel Vušković, a malo je poznato da je propustio priliku debitirati za Hajduk zbog Mariova rođenja. Trener Nenad Gračan uvrstio ga je u momčad za Koprivnicu, no Daniel je zamolio trenera da ga oslobodi putovanja kako bi dočekao rođenje prvoga sina. Kasnije je debitirao kod Slavena Bilića, kao jedan od najtalentiranijih u generaciji Marija Carevića i Darija Srne, s kojima je i danas nerazdvojan prijatelj. Upisao je 18 nastupa i zabio šest golova, no zbog brojnih ozljeda i turbulencija u Hajduku nije uspio odigrati više.
Potom je došao red na četvrtu generaciju, na Marija koji je s nogometom počeo u RNK Splitu, a u Hajduk je stigao kao kapetan crvenih početkom 2016., godine. Redovito je nastupao za sve mlađe uzrasne selekcije reprezentacije Hrvatske do U-21 ranga, a u Hajduku se prilično dokazao, što i govori njegov transfer u HSV od 4,2 milijuna eura. U Njemačku je otišao 2021. godine, nešto više od godinu dana prije potresnih vijesti o dopingu.
Svi koji ga poznaju tvrde kako su prevare i bilo kakav oblik ponašanja sličan tome daleko od onog što Mario predstavlja kao sportaš i osoba. Sam je rekao da ni najgorem neprijatelju ne bi poželio da proživi ono što njegova obitelj i on prolaze u zadnjih godinu i pol dana.
– U svlačionici me čekala policija. Rekli su: "Moraš doći sam, ostali neka čekaju vani." Bilo je to nevjerojatno. Svi su me gledali kao da sam napravio nešto loše. Ali ništa nisam napravio i nisam znao što se događa. Uzeli su mi mobitel i ostale stvari iz svlačionice. Bili su i u mojoj kući, gdje je moja djevojka bila sama. Team manager mi je dao mobitel i rekao da me treba moja djevojka. U našem domu bila su tri stranca s nalogom za pretres. Ništa nisu našli, kao ni u klubu. Nisam znao što traže. Fotografirali su sve sobe i moju djevojku. Uzeli su mi iPad i drugi mobitel te osobne stvari poput paste za zube i krema. Kada smo završili u klubu, htio sam kući kako bih razgovarao s obitelji. Tada su dva policajca čekala ispred ureda i rekla: "Ništa ne dirajte, moramo pregledati auto." Rekli su i: "Moraš sa mnom u policijsku postaju." Čekao sam nekoliko sati dok liječnik nije došao uzeti uzorak krvi i urina, koji su također bili negativni. Tada sam otišao kući, htio sam razgovarati s obitelji. Još uvijek nisam znao što se zapravo dogodilo – ispričao je hrvatski nogometaš.
Otvori KEKS Pay
Sad, je li uzeo supstancu ili nije, on to najbolje zna, ali svako malo netko nude žrtveno janje, nekad s pravom, a nekad možda i ne. Onda se antidopinške institucije uljuljkaju u saznanje "eto, uhvatili smo ga", a ostali koji uzimaju supstance za performanse malo odahnu, "dobro je, nije mene ovaj put".