Sjajni hrvatski biatlonac, 19-godišnji Matija Legović osvojio je Veliki kristalni globus kao ukupni pobjednik ovosezonskog Svjetskog juniorskog kupa. Legoviću je za najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri bilo dovoljno i sedmo mjesto u utrci sa zajedničkim startom na 12 kilometara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u švedskom Östersundu. Legović je u utrci sa zajedničkim startom imao šest promašenih meta od 20 zadanih, a to se na kraju pokazalo kao previše pogrešaka za osvajanje medalje. Za pobjednikom, Norvežaninom Kasperom Kalkenbergom zaostao je 1:06.6 minuta, dok je za srebrnim Fincem Jimijem Klemettinenom zaostao 1:00.1 minutu, a za brončanim Čehom Petrom Hakom 33.7 sekundi.
Ranije na SP-u u Östersundu Legović je zauzeo šesto mjesto u individualnoj utrci te peto u sprintu. U Svjetskom juniorskom kupu Legović je ove sezone ukupno osvojio 578 bodova, 79 više od drugog Poljaka Grzegorza Galice, odnosno 114 više od trećeg Nijemca Linusa Kespera. Uz Veliki kristalni globus, Legović je ove sezone osvojio i Mali kristalni globus kao pobjednik Svjetskog juniorskog kupa u disciplini sprint. Naravno da je ovo veliko iznenađenje, pogotovo kad se usporede uvjeti u Hrvatskoj s uvjetima u skandinavskim zemljama. Svoj potencijal nagovijestio je prošle godine. Na Europskom prvenstvu u biatlonu za juniore, koje je održano u poljskim Jakuszycama, osvojio je zlatnu medalju. I to u konkurenciji dvije godine starijih sportaša. To mu je treća velika medalja, jer je 2023. godine bio srebrni i brončani na Svjetskom juniorskom prvenstvu u kazahstanskom Ščučinsku. U kolovozu iste godine, na Svjetskom prvenstvu u ljetnom biatlonu u slovačkom mjestu Brezno-Osrblie, osvojio je zlatno odličje u juniorskoj konkurenciji.
Biatlon je bio prvi i za sada jedini sport kojim se Matija bavi...
– U Brod Moravicama ni nema drugih sportova kojim bi se djeca bavila. Trenutačno je moj klub najjači u Hrvatskoj. Ima tu u okolici jakih klubova i centara koji imaju stadione za biatlon, poput Mrkoplja i Delnica. U okolici Zagreba jako je pak Oroslavlje i to bi uglavnom bilo to. Najčešće ipak treniram u susjednoj Sloveniji. Idem većinom na Pokljuku, bio sam u nekoliko navrata i u Italiji. U biatlon me upisala mama kad sam imao četiri godine. Nesvjesno sam počeo skijati, a s 14 godina počeo sam ozbiljno trenirati. Od početka radim s trenerom Dejanom Brajdićem i to je pun pogodak. Meni biatlona nikad dosta, kao ni natjecanja. Vjerujem da ću se još dugo baviti ovim sportom. Treninzi mi nikad nisu bili problem. Bilo je dana kada mi se možda nije dalo trenirati, ali nikad to nisam naglas rekao, pogotovo ne treneru.
Jeste li razmišljali da se okušate u streljaštvu, u gađanju malokalibarskom puškom?
– Nisam o tome razmišljao, ali bih vjerojatno i tu bio dobar. U streljaštvu bih imao puno više vremena između hitaca, a u biatlonu je bitno da se tih pet metaka ispuca u što kraćem roku, da se ne gube dragocjene sekunde. I k tome moram biti precizan, a svi na gađanje dolazimo prilično zadihani od skijaškog trčanja. Velika razlika između streljaštva i biatlona jesu vremenski uvjeti. Streljaštvo je u zatvorenom prostoru, a mi gađamo po snijegu, kiši i vjetru, čak i magli.
Biatlon nije baš ni jeftin sport?
– Daleko od toga. Samo oprema košta oko 10.000 eura. Nisu tu samo skije, već i puška, koja je najskuplja. Što se tiče skija, moram imati barem pet, šest pari godišnje. Ali, za sada imam sve financijski pokriveno, tako da roditelji ne moraju pomagati.
Vaša je sestra krenula vašim stopama?
– Da, ima 16 godina. Počela je ozbiljno trenirati, ja sam joj uzor. Talentirana je, bilo bi zgodno kada bi brat i sestra Legović uskoro osvajali medalje na velikim natjecanjima, kao što su to sjajno radili brat i sestra Kostelić u alpskom skijanju.
U Brod Moravicama vjerojatno vas onda svi znaju?
– Istina, malo je to mjesto.
Otvori KEKS Pay
Prvo čudo . Bravo !