Emisija Yammat FM-a "Katedra za plastičnu kirurgiju" emitira se ponedjeljkom od 13 sati anamneze profesionalnog djelovanja istaknutih osoba iz javnog života grada Zagreba i Hrvatske, ali i nekih pojava u društvu. Silvija Šeparović urednica je emisije, koja je ove godine dobila nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji Radijska emisija godine.
Je li vas iznenadila nominacija?
I nije i jest. Nije iznenadila jer mi znamo da je ta emisija kvalitetna i slušana … dakle znamo što i kako želimo raditi ikako radimo. A ipak nas i jest iznenadilo jer znamo da svezagrebački gradski radio, koji se streamom istina može slušati svugdje u svijetu, ali nam je jasno da teško da će se u Hrvatskoj tako široko znati što mi to dobro radimo … a i ne spadamo ni u jednu ladicu - nismo ni klasični formatirani radio, ne pripadamo nekom radijskom bloku niti mreži a ne spadamo ni u javni servis a volimo se baviti temama odjavnog interesa ali dakako u svojoj formi. Kako god, mi smo baš zadovoljni.
Što mislite o konkurenciji, jeste li slušali i druge nominirane emisije?
Ubrajam se u fanove Povijesti četvrtkom HR-a kolege Darija Špelića , godinama je pratim i cijenim i utoliko mi je drago u kojem je društvu naša Katedra.
Emisija se emitira od samog početka Yammata, a koncepcija se mijenjala, pa sada osim ljudi obrađujete i društvene pojave?
Radio smo koji je i nastao na ideji slobode u svemu što radimo … u izboru tema, sugovornika, forme, glasova, glazbe… I u jednom trenutku prvotna, dakako odlična, zamisao o temeljitom i radijski atraktivnom prikazu i analizi života i (prije svega) rada neke nama zanimljive osobe postala nam je preuska i odlučili smo je proširiti…. premda je i dalje znamo posvetiti i pojedinim osobama, recimo u novoj godini bavili smo se i Vivienne Westwood i Tošom Dapcem. Katedru smo otvorili baš svemu i svim formama – nema teme, osobe, pojave, situacije, političke, društveno važne kojoj se Katedra ne može otvoriti a i u kojoj se formi ne može pojaviti. Pojavljuje se najčešće kombinacijom dobro dramatiziranih dijelova razgovora sa sugovornicima relevantnima za ono čemu je posvećena pojedina emisija a bilo je tu i reportaža i intervjua… Formu određujemo ovisno temi i raspoloživosti materijala. A na kraju je važno jedino to da je sadržajem relevantna i radijski odnosno zvukom inovativna i atraktivna.
Tko sve sudjeluje u nastanku emisije, kako birate teme i koliko dugo pripremate jednu temu?
Tko će raditi na određenoj emisiji određujemo na redakcijskim sastancima a to ovisi o interesima svakoga od nas, raspoloživom vremenu, znanjima. Nekad je netko priprema sam, nekad na njoj radimo baš svi… neke od ponajboljih emisija bile su upravo one koje smo radili u većem timu, neke baš svi. … premda nema nas tako puno– šestoro nas je u redakciji, od toga neki rade i kao DJ-i i voditelji, neki imaju i baš svoje autorske emisije i termine. Neke emisije pripremaju se dugo, nekad se materijali snime puno ranije pa se čeka pravi trenutak za emitirati ih, nekad je potrebno reagirati brzo… na primjer emisija o pokojnom zagrebačkom gradonačelniku nastala je dan nakon njegove smrti, služili smo se naravno arhivskim materijalima ali činjenica je da je nastala u nepun dan. Budući da svi radimo na ovoj emisiji ovdje svakako moram poimence spomenuti sve kolege – a to su: Antonija Vrčić, Martina Vazdar, Ante Ljubičić, Andro Bernardić, mladi nam kolega Ivan Kolar .. i ja.
Lani ste osvojili nagradu Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo, i to za tri teme: o prosvjedu protiv covid mjera, Milanu Bandiću i potresu na Baniji. Koje biste još emisije izdvojili kao najbolje?
Puno smo ih dobrih proizveli u nekoliko zadnjih godina – imali smo seriju Katedri posvećenu različitim instrumentima …. gitari, bas gitari, bubnjevima, klavijaturama, mirovnom sporazumu u Daytonu, parlamentarnim i lokalnim izborima, tome jesmo li sami u svemiru, pionirkama elektronske glazbe, pasti odnosno tjestenini, gradovima iz kojih smo emitirali… na primjer Parizu i Napulju u zadnjem nizu, pokretu QAnon, uzrocima ruske agresije na Ukrajinu, otoku Susku… zaista ih je puno bilo. Tako da je jako teško odabrati.
U listopadu ste emitirali i emisiju o sarajevskom Radio Zidu, koju ste dugo pripremali, vjerujem da vam je i ta emisija posebna?
Imala sam sreću da upoznam i dobro poznajem nekoliko ključnih pojedinaca koji su činili taj sasvim jedinstven radio koji je nastao i djelovao, odnosno bolje reći, rasturao usred zla kakvo je bila krvava opsada Sarajeva. Poseban poriv bio je i u nevjerojatnom talentu Karima Zaimovića, jednogod talentiranih klinaca koji je tamo radio emisiju koju nikad nisam slušala ali sam čitala knjigu koja je nastala tako štosu u nju pretočeni njegovi tekstovi koje je objavljivao na radiju a tiskani su nakon njegove smrti. On je jedna od zadnjih sarajevskih ratnih žrtava, stradao u valjda zadnjem napadu na grad i ta me je činjenica baš opsjedala a Radio Zid sam po sebi bio je takva pojava da se o njoj mora čuti. Ta je emisija imala jako dobar odjek. No, iz opisa kako smo je odabrali i pripremali možete vidjeti na koji način radimo. Uz slobodu izbora, inspiraciju, interes… tako se rade dobre stvari. I zato je baš svatko od nas u redakciji napravio bar jednu takvu emisiju.
Kakvi su komentari slušatelja, predlažu li vam teme?
Katedra je jedna od emisija koju naši slušatelji baš vole, gotovo kao i mi sami – to čujemo odnosno čitamo u komentarima. Pojavljuju se naravno i prijedlozi, dakako da i to uzimamo u obzir. Iako urednička odluka je uvijek urednička odluka.
Što nam možete najaviti od nadolazećih tema, i hoće li biti kakvih novosti u emisiji?
Budući da je otvorena svim temama i formama naravno da se od Katedre može svašta očekivati. Jedna od tema koja mene osobno intrigira i već je (na dugom štapu) pripremam je – eutanazija. Spremamo svakako obilježiti i neke značajne godišnjice – ove godine okrugle su godišnjice nekih značajnih glazbenih albuma a i nekih filmova. To je to što mogu zasad reći… stalno smišljamo.
Dolazite li dodjelu Večernjakove ruže u HNK i tko će vam biti pratnja?
Dolazim. Kad bih mogla povesti cijelu redakciju bila bih najsretnija…
VIDEO Mojmira Pastorčić otkrila što se dogodilo u RTL Direktu: 'Nemam bjesnoću'
