Grupa Dubioza Kolektiv na svojem je Facebook profilu podijelila tekst novinarke Ivane Dragičević koji govori o krivom tumačenju njihove pjesme. Naime, Dubioza Kolektiv stoji iza pjesme imena "Take Me To America" koja je postala svojevrsna himna Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom nogometnom prvenstvu. Pjesma je originalno objavljena 2022. godine, a Dragičević je pisala kako mnogi krivo tumače značenje ove pjesme. U svom tekstu je navela da je njen sin imao savršeni balkanski plan kojim je želio dovesti grupu u Kanadu nakon što je njihova pjesma postala svojevrsnom himnom. Naime, nakon što je BiH pobijedila Italiju i time se kvalificirala na SP, pjesma "Take me to America" prepravila je ulice Sarajeva tijekom slavlja navijača. Najviše se isticao stih "I am from Bosnia, take me to America" ("Ja sam iz Bosne, odvedi me u Ameriku"), a upravo ovaj razvoj događaja inspirirao je i Ivaninog sina.
- 'Daj mi njihov broj, moramo organizirati njihov koncert u Torontu na otvaranju turnira, bilo bi to super!' Sinov poduzetnički duh obuzeo je našu dnevnu sobu, s euforijom društvenih mreža i spoznajom da sam prijateljica benda. No njegov poslovni način razmišljanja i samouvjerenost, zajedno s dugogodišnjom ljubavlju prema njihovoj glazbi, ubrzo su se sudarili sa stvarnošću - napisala je Dragičević te dodala da je Dubioza često bila sputavana.
- Tijekom svoje karijere često su slušali da moraju čekati: na mir, na dostojanstvo. Ovaj put, kao i mnogo puta prije, na vize ili radne dozvole. To je, na neki način, bila i njihova priča. Mogu biti globalni uspjeh. Ali na kraju ipak dolaze s Balkana - napisala je Dragičević te dodala da je pjesma "Take me to America" postala hit na TikToku, a potom su je prenijeli i najveći svjetski mediji koji su pjesmi predviđali veliki uspjeh, veći čak i od Shakirinog. Posebno tom je doprinio nesavršeni engleski koji je stranim medijima bio smiješan.
- Ali pjesma nikada nije bila šala. Bila je više samopropitivanje. Ili potraga za samopoštovanjem. Za sve balkanske narode. Za sve one koji misle da je trava zelenija s druge strane. Za one koji moraju migrirati kako bi preživjeli. Da bi na kraju otkrili... Pa, reinterpretirajmo pjesmu, za potrebe geopolitike. I Svjetskog prvenstva, naravno. Balkanski instinkt da je budućnost uvijek negdje drugdje meni je oduvijek zvučao kao opća tragedija regije u kojoj majke sve češće odgajaju djecu da prvo vole domovinu, a zatim im tiho pomažu spakirati kofere - napisala je Dragičević uz stihove Dubiozine pjesme "U.S.A." :
"Trava je uvijek zelenija u susjedovu dvorištu
Želim pobjeći iz ove noćne more, otići u obećanu zemlju
Molim vas, odvedite me svom vođi, želim zelenu kartu
Želim preletjeti preko svega kao raketa s Balkana
Želim početi ispočetka i okrenuti novu stranicu
Zaboraviti ovu strašnu priču, pobjeći iz kamenog doba
Čekam priliku da izađem iz kaveza
Osjećam se kao rob za minimalnu plaću".
Uz to, novinarka je dodala i da prva utakmica koju BiH igra protiv Kanade, ima više značenja i mogućih tumačenja. "Službeno, to je utakmica trećeg kola skupine B. Neslužbeno, to je najuspjeliji esej o migracijama koji FIFA nikada nije namjeravala naručiti. Bosna i Hercegovina – zemlja iz koje su mnogi otišli. Kanada – zemlja do koje su mnogi sanjali doći. Sjedinjene Države – zemlja snova iz pjesme, koja se na kraju i ne pokazuje toliko sanjanom. Meksiko – drugi domaćin prvenstva, osuđen živjeti vječno pokraj američkog sna, „obećane zemlje“ i njezinih ograda. Mnogo će se priča odvijati na terenu, ali za mene je jedna od najljepših sportskih priča ona o Esmiru Bajraktareviću. Samo je godinu dana stariji od mog sina. Rođen u Wisconsinu, nogometno oblikovan u Sjedinjenim Državama. Mladi nogometaš koji je mogao sasvim prirodno pripadati zemlji svog rođenja, da je povijest ikada dopustila balkanskoj djeci da bilo gdje pripadaju sasvim jednostavno. Njegovi roditelji pobjegli su iz Srebrenice.
Igrao je za američku reprezentaciju. A onda je izabrao Bosnu i Hercegovinu. „Nosim je u krvi“, rekao je jednom. Svijet voli nogomet jer nogomet složene živote čini razumljivima. Dres može učiniti ono što putovnica ne može. Dječak rođen u Appletonu može donijeti Srebrenicu sa sobom u Toronto. Jedna reprezentacija može uključivati muslimane, katolike, pravoslavce, djecu dijaspore, igrače domaće lige, muškarce čiji djedovi možda nikada ne bi stajali zajedno ni u istoj političkoj rečenici.A onda se oglasi zvižduk i, na devedeset minuta, karta svijeta napokon se ponaša onako kako bi trebala. U međuvremenu, Svjetsko prvenstvo zajedništva susrelo se s drugim vrstama granica. Somalijskom sucu Omaru Abdulkadiru Artanu, koji je bio odabran za turnir, zabranjen je ulazak u Sjedinjene Države unatoč tome što je, prema navodima, posjedovao valjanu vizu. Reuters je izvijestio da je trebao postati prvi Somalijac koji će suditi na Svjetskom prvenstvu. Američke vlasti pozvale su se na sigurnosne razloge, dok je FIFA poručila da ne upravlja imigracijskim odlukama", opisala je novinarka te dodala da je Gianni Infantino dodao kako bi se svi trebali smiriti i opustiti.
"Recite to somalijskom sucu na aerodromu u Miamiju. Recite to navijačima iz zemalja čije su se reprezentacije kvalificirale, ali čije putovnice sada izazivaju sumnju. U tablici odbijenih B-viza američkog State Departmenta za fiskalnu godinu 2025., Bosna i Hercegovina imala je stopu odbijanja od 14,89 posto. Iran 62,44 posto. Gana 64,34 posto. Senegal 73,96 posto. Somalija – ne reprezentacija u ovoj priči, nego ona iz Minneapolisa i nedavne bitke s ICE-om – 83,52 posto. To obećanje oduvijek je bilo dvostruko.
Dođi. Nemoj doći. Radi. Nemoj tražiti da pripadaš. Zabavljaj nas. Zabijaj golove. Kuhaj hranu. Vozi taksi. Gradi bolnice. Osvajaj medalje. Sudi naše utakmice. Ali na granici, molimo, prvo objasni tko si. Balkan poznaje taj scenarij. Desetljećima je živio unutar gramatike uvjetne dobrodošlice. Europa govori: Prvo reforme. Prvo vladavina prava.Prvo institucije. Francuska i druge države govore o uvjetovanosti, postupnoj integraciji i sposobnosti apsorpcije novih članica. Europska komisija kroz Plan rasta za Zapadni Balkan obećava pristup dijelovima jedinstvenog tržišta, dublje reform e, regionalnu suradnju i više pretpristupnih sredstava prije punopravnog članstva.Stručnjaci za javne politike to nazivaju pragmatičnim pristupom.
Ljudi na Balkanu čuju samo: „Ne još.“
Unutarnje krize Europske unije sve više nastaju zbog njezine vlastite neodlučnosti. OECD procjenjuje da približno petina stanovništva rođenog na Zapadnom Balkanu živi u inozemstvu. To nije samo odljev mozgova. To je odljev srca. Odljev medicinskih sestara. Odljev inženjera. Odljev vratara. To je tihi izvoz nedjeljnih ručkova, viceva i budućih poreznih obveznika. A onda se ista Europa pita zašto nacionalizam uvijek postane jeftina zamjena za dostojanstvo. Kada se budućnost dovoljno dugo odgađa, uvijek će se pojaviti netko tko će vam prodati lažnu priču. Dubioza razumije ovu regiju bolje od Bruxellesa. Pjesma govori o apsurdnosti svijeta u kojem odlazak postaje uvjerljiviji od nade. Njihov pomalo nespretni engleski možda ljude nasmijava. Jer kad bi ga doista razumjeli, natjerao bi ih da vrište. Istodobno, domovina može biti korumpirana, siromašna, okrutna, iscrpljena i puna ljudi i ideja koji su na vlasti još od prošlog stoljeća. Ali domovina je također miris kave, teta koja vas neprestano dohranjuje, stadion, psovka koju nijedan drugi jezik ne može pravilno prevesti. Možete napustiti zemlju, a ipak njezino vrijeme nositi u svojim kostima. Migrirati nije lako. I nikada ne znači nekome nešto oduzeti. To znači pokušati pronaći svoju priliku pod ovim suncem. Dok još uvijek postoji ta velika laž da svi doista imamo jednake prilike.
Istoga dana kada Bosna i Hercegovina igra protiv Kanade, novi Pakt Europske unije o migracijama i azilu počinje se primjenjivati. Europska unija tvrdi da je svrha pakta bolje upravljanje migracijama i modernizacija zajedničkog sustava azila.
Tako će, dok bosanskohercegovački navijači pjevaju u Torontu, somalijskom sucu biti zabranjen ulazak u Sjedinjene Države; dok Europa postrožuje procedure; dok mladi ljudi s Balkana nastavljaju odlaziti; dok političari govore o „vrijednostima“, a ništa se ne mijenja – nogomet će ponovno pokušati učiniti nemoguće. Biti, u svom najboljem izdanju, suprotnost granici.
Mladić iz Wisconsina čiji su roditelji pobjegli iz Srebrenice odjenut će dres Bosne i Hercegovine. Možda u Torontu neće biti koncerta Dubioze Kolektiv. Ali pjesma za koju svi misle da je smiješna odjeknut će stadionom. I pretvorit će se u lekciju iz povijesti uz zvuke truba. Prokletstvo. Rasplakat ću se - emotivno je zaključila Dragičević u dugom tekstu.