Monika Lelas Halambek jedna je od najprepoznatljivijih voditeljica Hrvatskog radija, koja je slušateljima najpoznatija po stranoj top listi, Airplay Radio Chartu, koji vodi više od 20 godina. Prijašnjih godina znamo je i po Eurosongu, budući da je bila članica žirija Dore, a i ove je godine čitala glasove našeg žirija.
Na radiju ste više od 20 godina. Kako je počela vaša radijska karijera? Kako ste došli na HRT?
Da, na radiju sam gotovo 25 godina. Za vrijeme studija, odnosno prve godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, čula sam da se na Radio Sljemenu traže mladi novinari, pa sam se javila u redakciju. U početku sam radila za minimalni honorar, ali morala sam proći tu prvu stepenicu. Nakon nekoliko godina rada prešla sam u redakciju Drugog programa i tu ostala do danas. Nacionalna mreža ipak daje neku širinu i mogućnosti koje su meni tada odgovarale.
Ako se ne varam, u djetinjstvu ste željeli postati pjevačica, a i bavili ste se manekenstvom? Kako niste nastavili s tim?
Ma to za pjevačicu su bili neki dječji snovi, nikad nisam imala hrabrosti i talenta za tako nešto. A manekenstvo je bio dobar hobi u to vrijeme, zarađivala sam si za džeparac... i bila sam svjesna da to nije dugog vijeka. Prestala sam ubrzo nakon početka rada na Radio Sljemenu.
Koje su prve emisije koje ste radili? Jeste li imali tremu na početku?
Da, naravno. U početku sam bila suradnica u programu. Dakle, skupljala informacije za urednika voditelja (promet, vrijeme), dovodila goste u režiju, snimala ankete, pratila gradske pressice i slično. Moje prvo obraćanje u eteru bilo je čitanje temperature i tlaka zraka nakon vijesti. Prva vođenja emisija imala sam tek na Drugom programu, i to upravo s Goranom Komeričkim u emisiji "Dallas Special" koja je pratila nova glazbena izdanja te diskografske kuće i etikete čiji su distributeri bili.
Vaš glas je slušateljima najpoznatiji po Airplay Radio Chartu, koji od početka radite s producentom Goranom Komeričkim. Vođenje top liste vam očigledno neće nikad dosaditi. Što vas sve veže za tu emisiju?
Veže me puno dobrih godina praćenja aktualne svjetske glazbene scene, posebno mainstream žanrova, odnosno top 40 singlova i pop izričaja kojima se malo tko kod nas bavi. Drago mi je npr. da smo jedni od prvih radili intervju s Lady Gagom kad se tek pojavila i izbacila pjesmu "Just Dance". Bilo je nestvarno pratiti što se dogodilo samo šest mjeseci nakon toga. Vežu me i neki lijepi događaji poput projekta Radio City Milan gdje smo išli prezentirati naš rad i produkciju. Bilo je to na poziv talijanskog javnog radijskog servisa (RAI) i okupio se velik broj europskih radijskih profesionalaca. Sudjelovali smo i na natjecanju Radio Battle (također na poziv RAI-ja) gdje smo u sat vremena morali skupiti što više twitova na temelju programa koji smo emitirali. Uvijek su nam takvi projekti bili izazov.
Promijenila se glazba, ali i radio. Hrvatski radio je i dalje isti, a kod nas su sad gotovo sve privatne postaje formatirane. Kako gledate na to?
Gledam na to kao na priliku da Hrvatski radio iskoči u prvi plan. Mi još uvijek radimo s glazbenim urednicima. Nema unaprijed određenih playlista na kojima se nalazi 500 pjesama za sljedeća tri mjeseca emitiranja. Nema zadanih formata trajanja. Mi nudimo sadržaj, razgovore, talk showowe, kontakt program uživo... s obzirom na to da smo javni servis, moramo ispunjavati svoju ulogu u educiranju i informiranju građana. Brzi smo, reagiramo odmah ako se nešto dogodi (potres, vremenske nepogode), imamo alate i resurse koje drugi nemaju i tu je naša prednost. Mogla bi reći da se obraćamo nešto zahtjevnijoj publici srednje generacije.
Kao zaljubljenik u stari dobri radio i nostalgiju koju nosi sa sobom, nisam pristalica formata. Ubija mi spontanost, emociju i svježinu.
No, radio isto mora držati korak s razvojem tehnologije, iskoristiti te mogućnosti i okrenuti ih u svoju korist. Zato su danas najtraženiji sadržaji podcasti, emisije koje možete slušati kad god vam to odgovara. Stream je isto budućnost radija. Nismo više samo glasovi iza mikrofona.
Koje još emisije radite na Hrvatskom radiju? Gdje vas se može čuti?
Osim ARC TOP 40 koji se emitira ponedjeljkom od 20 sati do ponoći, radim kontakt emisiju srijedom - "Fotosintezu" - od 14 do 16. Odabirem aktualne teme i dajem priliku ljudima da kažu što misle. To je jako važno jer se to potpuno , sada se poruke snimaju na WhatsApp. Našim slušateljima to isto puno znači jer mogu nazvati radio i komentirati uživo, bez cenzure. Teme su uvijek podložne raspravama i bude zanimljivo čuti različita mišljenja. Uređujem i vodim i filmsko glazbeno prijepodne - "U drugom filmu" - četvrtkom od 10 do 14. Kao veliki obožavatelj filmova i serija, dugo mi je to bila želja, a čini se da sam pogodila, jer dobivam jako dobar feedback. Emisija nije pretenciozna, osmišljena je kao dobar glazbeno-filmski podsjetnik na neka prošla vremena, pratim popularne filmove i serije s kojima smo odrastali i pronalazim zanimljive pjesme s tih soundtracka. Naravno, neizbježno je pratiti i sve novo što dolazi, ali i u novim serijama/filmovima mnogi inspiraciju pronalaze u glazbi iz 70-ih, 80-ih, 90-ih (dobar primjer je Kate Bush i "Running Up That Hill" koja se pojavila na britanskoj listi nakon toliko godina, a samo zato što se pojavila u seriji "Stranger Things"). Radim još i jutarnji program petkom od 6 do 10 koji je osmišljen kao "Petak nove glazbe" i tamo se mogu čuti noviteti, ali i tematska glazbena jutra.
VEZANI ČLANCI:
U karijeri ste intervjuirali brojne poznate glazbenike. Tko je od njih ostavio najbolji dojam? Možete li izdvojiti neki intervju?
Izdvojila bih sjajne, neposredne, spontane i opuštene Pet Shop Boyse s kojima smo pili poslijepodnevni čaj u Esplanadi za vrijeme našeg intervjua. Iznimno duhoviti, inteligentni i kreativni duo koji nam je nakon toga isporučio jedan od najboljih koncerata koje sam gledala. Uvijek jednostavni, a efektni i dojmljivi.
Gledatelji i slušatelji vas znaju i po Eurosongu. Ove godine smo vas mogli vidjeti kako čitate glasove našeg žirija, čija ste članica. Kakav je osjećaj pojaviti se na ekranu kada znate da vas gledaju stotine milijuna ljudi širom svijeta?
Čitala sam glasove prije nekoliko godina, neobičan je osjećaj dok stojiš satima u mračnog studiju i u slušalicama slušaš program i čekaš da te se prozove. Nemaš nikakav osjećaj grandioznosti. To traje nekoliko sati, a tvoje javljanje bude debelo iza ponoći. Već se i uspavaš. Hahaha... naravno, čast mi je bila javiti glasove i onog trenutka kad čuješ svoje ime, adrenalin se popne na vrhunac. Nema se tu puno vremena, dobiješ desetak sekundi i upute da nema komunikacije s voditeljima. Nema se vremena za to, previše zemalja sudionika.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Kako se najbolje opuštate?
U prirodi, na izletima, u šetnji gradom... ništa posebno. Uglavnom se bavim školskim gradivom:)))
Koji su vam daljnji planovi u radijskoj karijeri? Imate li ideja za nove emisije?
Izazov bi mi bio raditi kviz. Prošla sam gotovo sve formate... od snimanja anketa, preko pisanja vijesti i izvještaja, do programa uživo i vođenja specijalnih projekata. Dugo sam radila i talk show "Čovječe, ne ljuti se" koji je išao uživo s gostima s javne scene. Ostao je samo kviz. No, za to treba imati dobru logistiku i dobre sponzore. Možda jednog dana.
VIDEO: Tamburaši spasili Maju Šuput: 'Bila je s prijateljicom, molile su nas da budemo s njima'
