Ok smo čavrljali uoči intervjua, novi glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević ispričao mi je jednu zgodu koja ilustrira svu teškoću komentatorskog posla kojim se godinama bavio. Naime, za vrijeme trodnevnog finala Davis Cupa u Zagrebu, kad smo nesretno izgubili od Argentinaca, bio je dva dana po devet sati izravno u programu i jedan dan osam sati. Priču je završio riječima: “Izgubio sam tada tri kilograma za vrijeme prijenosa.”U radnu stolicu glavnog urednika (ističem radnu stolicu jer to sigurno nije fotelja) upao je prije mjesec dana i to sigurno nije posao koji će ga manje iscrpljivati od sportskih prijenosa.
Prihvatili ste ulogu glavnog urednika u trenutku kad je valjda cijela Hrvatska gledala HTV zbog Svjetskog nogometnog prvenstva. Kakve su brojke gledanosti, jesu li srušeni neki rekordi?
Iskreno, mandat mi nije mogao ljepše početi. Cijela Hrvatska bila je u euforiji, a mi smo se trudili osmisliti najbolji mogući program kako bi gledatelji još više uživali u vatrenima. Cijeli projekt pripremali smo dosta dugo, više od godinu dana, a na njegovu čelu bili su Drago Ćosić, Marko Šapit i Stjepan Balog. Svi zajedno pokušali smo implementirati sve najbolje od našeg iskustva u projekt Rusija 2018. Utakmice su bile fantastično gledane, u prosjeku oko milijun i 900 tisuća gledatelja po utakmici, s time da morate znati da je ljeto i više stotina tisuća građana utakmice je pratilo po kafićima i trgovima, a te brojke ne ulaze u gore navedenu. Ono što je bitno reći je da od postanka televizije na ovim prostorima nikada u razdoblju od 30 dana više ljudi nije gledalo neki televizijski program. Emisija Zabivaka postala je najgledanija sportska emisija u povijesti, a finalna utakmica između Hrvatske i Francuske najgledanija utakmica u Hrvata.
Može li HTV na krilima tog uspješnog projekta sačuvati lidersku poziciju na tržištu?
Po onome što pružamo gledateljima, mi ne samo da smo lideri na hrvatskom tržištu već smatram da smo lideri i u regiji. Iako ima raznih interpretacija gledanosti, na kraju svake godine mi smo najčešće, bez obzira na turske sapunice i raznorazne showove, najgledanija televizija u Hrvatskoj. Imamo neusporedivo najkvalitetniji sadržaj u dokumentarnom, dramskom, sportskom i vrlo često filmskom programu. Naš problem je što ponekad ne znamo gledateljima na najbolji način prezentirati bogatstvo koje emitiramo.
Koliko je zahtjevan bio projekt Rusija 2018.? Pretpostavljam da je i vas malo iznenadilo da smo ipak otišli do kraja...
Kada imate odličnu ekipu novinara, realizatora, režisera i producenata, onda vam kao i u svakom dobrom poslu 80 posto ovisi o pripremi. Trebalo je naručiti sve moguće satelitske veze, avionske karte, osigurati putovanja vlakovima, dogovarati sve intervjue s našim nogometašima i izbornikom te još mali milijun detalja, što je uz prijenose odlično odradio Drago Ćosić. S druge strane Marko Šapit bio je 31 dan u kontinuitetu u studiju, to je uspjelo još samo Ivici Blažičku 2006. kada je u jednom cugu odradio prvenstvo. To je nevjerojatan posao jer nije problem samo voditi emisiju već je pripremiti – napraviti sve analize, biti uvijek svjež i zanimljiv gledateljima, a događalo se da u ponekim večerima Zabivaku prati više od milijun i pol ljudi. Naravno, bilo bi nepravedno u cijelom projektu zaboraviti urednika sportskog programa Stjepana Baloga koji je sve držao pod kontrolom, a uz to i komentirao utakmice, kolege komentatore Vikija Ivanovića i Roberta Jelečevića, odličnog reportera Edina Mahmuljina, redatelje Bulajića i Iričanina te cijeli sportski, ali i informativni program koji je također odradio sjajan posao tih dana, što se vidi po gledanostima Dnevnika koje su bile znatno više nego do sada – u pojedinim danima bio je gledaniji od Dnevnika Nove TV s kojom nas ljudi vole komparirati.
Je li najkompliciraniji projekt bio doček vatrenih?
Bio je jako zahtjevan. Prvi najjednostavniji razlog: projekt dočeka pape pripremao se 100 dana, za ovaj smo imali samo 5 dana vremena. Na dočeku je radilo 300 ljudi, imali smo 30 kamera i 15 reportera. Digli smo svu moguću tehniku i povukli ljude s godišnjih odmora. Morali smo reagirati u sekundi jer smo bili proizvođači signala za ostale domaće, ali i strane televizije – sveukupno ih je na kraju bilo više od 20. Nije lako pokriti 15 kilometara puta tehnikom koju imamo na raspolaganju, tome smo pridodali i dva helikoptera te dron iznad trga. Najkritičniji trenutak unutar 5 i pol sati vožnje vatrenih dogodio se kada se pokvario autobus. Mi smo na njemu imali link kameru koju više nismo mogli koristiti – to bi značilo da od Westina do Ilice nemamo sliku. Kroz gomilu od pola milijuna ljudi naši dečki iz tehnike uspjeli su se probiti i prebaciti kameru na poziciju kod HNK-a. Tako smo kontinuirano imali prijenos iako je padao mrak i nismo mogli koristiti kameru iz helikoptera. Da ne kažem da je Mirko Fodor s bine 12 sati u komadu animirao 100.000 ljudi na trgu ili da većina ljudi u tehnici nije ni pila ni jela gotovo cijeli dan jer nitko nije očekivao da će vožnja od aerodroma do trga trajati 5 i pol sati. Lijepo je bilo nakon toga dobiti komplimente iz kuće, ali i EBU (European Broadcasting Union) koja je primala signal. Vi ste odlučili da Dnevnik tu večer ne ide u 19 sati?
Bio sam s kolegama u režiji 12 sati, ali odmah kad je autobus izašao na cestu ispred aerodroma, bilo mi je jasno da je ovo poseban dan i da ulazimo u zonu u kojoj se trajanje može odužiti do beskonačnosti. Kada su ljudi počeli izlaziti iz svojih kuća i kada ih se počelo okupljati na stotine tisuća bio sam svjestan da proživljavam jedan od onih dana koje ćemo pamtiti cijeli život. Nije tu bilo nekog dubljeg razmišljanja oko Dnevnika. Procijenio sam da je ovo što se događa u Zagrebu i Hrvatskoj tog trenutka važnije od ustaljenog termina središnjeg Dnevnika pa sam tako i obavijestio urednicu informativnog programa da Dnevnik neće ići u 19 sati.
Iz Rusije je sve utakmice komentirao Drago Ćosić. Sjećamo se vremena kad su utakmice komentirali i Božo Sušec, Ivica Blažičko, Željko Vela, od kojih su neki u mirovini, drugi su otišli na druge televizije... Ima li HTV kapaciteta stvoriti nove velike sportske komentatore?
Neki su još prije 10 godina mislili da će sportski program HRT-a propasti, jer je u jednom trenutku zbog otvaranja sportskih televizija otišlo čak 16 ljudi. Mi smo se malo povukli u sebe, naporno radili dugi niz godina i na ovom Svjetskom prvenstvu potvrdili da su pred Sportskim programom lijepi dani. Smatram da smo i dalje po komentiranju lideri u Hrvatskoj, to uostalom govore imena kao što su: Drago Ćosić, Stjepan Balog, Marko Šapit, Viki Ivanović i ostali kolege… U svakom slučaju stvorili ste novu novinarsku i uredničku zvijezdu Marka Šapita. Kako će HTV zadržati takve ljude jer smo svjedoci da uglavnom HTV i stvara televizijske zvijezde? I planira li HTV drugima “otimati” zvijezde: na HTV-u su poniknuli Mislav Bago, Zoran Šprajc, a danas su na drugim televizijama...
Marka Šapita nismo stvorili mi, već se on svojim znanjem, htijenjem, poznavanjem sporta i odricanjem stvorio sam. Za razliku od drugih europskih javnih televizija, mi nismo u mogućnosti vrhunske novinare i komentatore plaćati kao komercijalne televizije. Međutim, s dugoročno dobrom politikom kupovanja sportskih prava, na neki način mi njima garantiramo da će tijekom života, ako su kvalitetni i ulažu u sebe, pratiti najveće sportske događaje i svjedočiti najvećim sportskim ostvarenjima poput ovog sada u Rusiji. Uostalom, koliko vrijedi komentirati ili biti reporter na utakmici finala Svjetskog prvenstva koje igraju Hrvatska i Francuska? To je neprocjenjivo, nema tog novca, a uostalom, kada se odlučiš biti sportski novinar, onda si se odlučio za životnu misiju, a ne bogatstvo i vožnju jahtom ili helikopterom.
Hoće li biti zamjena za Matea Beusana?
Matea Beusana će od jeseni zamijeniti Mario Strahonja.
Je li vam projekt Svjetskog nogometnog prvenstva bio komercijalan?
Općepoznata stvar je da zbog limitirane minutaže od 4 minute u prime timeu i 9 minuta u off timeu mi kao javna televizija ne možemo otplatiti uloženo u projekt. To je više stvar prestiža, imidža i politike kuće. Moje trinaestogodišnje iskustvo na čelu sportskog programa uvijek mi je govorilo da trebamo imati najvažnije sportove koje hrvatski građani tradicionalno vole gledati. To su nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka, atletika skijanje… Ali znao sam da uvijek moramo dati prostora takozvanim „manjim sportovima“ što većina drugih javnih televizija u Europi nije radila. Npr. njemački ARD ne prati više od deset sportova godišnje i dijeli dio sportova sa ZDF-om. Neke javne televizije podupiru samo četiri ili pet sportova, a ostale zanemaruju. Naša je politika bila drukčija i sada, s odmakom od petnaestak godina, mislim i ispravna. Nismo zanemarili npr. ni biciklizam, boks, tenis, gimnastiku, plivanje, hokej na ledu i veliki niz drugih sportova koje ne pratimo kroz prijenose, ali im dajemo prostor u emisijama.
Naciju sada jako brine što će se događati s prijenosom nogometnih utakmica reprezentacije nakon najava da bi ovo moglo biti zadnje veliko nogometno natjecanje koje je prenosio HTV. Je li to doista tako? Tko će prenositi Ligu nacija, kvalifikacije za Europsko prvenstvo, pa onda Europsko prvenstvo za dvije godine?
Kako su cijene sve veće i veće, a većina javnih televizija u Europi gubi bitku s komercijalnim televizijama, tako i mi nismo uspjeli dobiti prava za paket utakmica hrvatske nogometne reprezentacije u sljedećem periodu. Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. uspjeli smo kupiti i gledatelji će ga moći pratiti na ekranima Hrvatske radiotelevizije.
Hoće li biti Lige prvaka na HTV-u?
Bit će i Lige prvaka, kao i do sada, srijedom. U promijenjenom terminu od 21, sat vremena prije i pola sata poslije imat ćemo uobičajene emisije.
Što će biti s Olimpijadom za dvije godine?
Sljedeće Olimpijske igre održat će se 2020. godine u Tokiju, za njih također imamo prava.
Kakvi su vam planovi za jesensku shemu?
Jesenska shema je odavno napravljena. Sada samo brusimo segmente unutar pojedinih emisija. Napravili smo prije nekoliko mjeseci generičku shemu za sljedećih pet godina tako da točno znamo u sljedećem dugoročnom periodu kada će se što emitirati. Npr. na Prvom programu ponedjeljkom će navečer uvijek ići domaće dokumentarne i dramske serije, utorkom talk show, srijedom na Drugom Liga prvaka, četvrtkom razmišljamo o novoj izuzetno zanimljivoj reporterskoj emisiji iz svih dijelova društva i svijeta – za sada nam je radni naslov Puls. Petkom i subotom emitiramo blockbustere, pripremamo i A stranu, a nedjeljom nakon Ko te šiša u 20.05 imat ćemo najbolje hrvatske dokumentarne filmove. S generičkom shemom točno znamo koliko nam treba kojih sadržaja u sljedećih pet godina. Pripremamo točan broj dokumentarnih filmova kreiranih unutar i izvan kuće, stranih serija, američkih blockbustera, filmova europske produkcije, kao i emisija iz kulture, dječjih sadržaja, sportskih prijenosa i slično. To je težak posao, ali tako funkcioniraju sve svjetske televizije pa smo takvu praksu, unatoč velikim otporima, uveli i mi.
Imate li viziju kako vratiti primat Dnevnika koji je nekad bio statusni simbol televizije?
U našem poslu općepoznato je da, kada se izgubi primat u pojedinom segmentu ili sadržaju kao primjerice Dnevniku, ili prime timeu, ili gledanosti generalno, potrebne su četiri godine ulaganja u ljude i sadržaje da bi se primat vratio. S vjetrom u leđa od uprave koji je do sada postojao mislim da možemo u roku od dvije godine, uz jako puno truda, popraviti kompletan program. U to uključujem i ideju da Dnevnik vrati primat po profesionalnosti, znanju i gledanosti.
Kakve ćete promjene napraviti da biste to ostvarili?
Krajem kalendarske godine napravit ćemo jednu intervenciju u Dnevniku. Želimo ga malo osuvremeniti. Razlog je i taj što nam je tada 50. obljetnica emitiranja prvog Dnevnika pa bismo željeli malo obilježiti jubilej. Ali bez obzira na to radimo na podizanju kvalitete Dnevnika – od samih priloga, preko grafičke obrade koju mijenjamo do toga da ćemo imati više realizatora koji će sudjelovati u izradi samog Dnevnika, pogotovo u nekim jakim temama. Možemo mi filozofirati koliko hoćemo, sadržaj nosi emisiju i tu je fokus promjena, ostalo je celofan.
Je li termin Dnevnika u 19 sati donio željene efekte?
Težak je odgovor na to. Prvo, to je uradila garnitura prije nas pa ne bih ulazio u neke stvari jer bih onda otvorio Pandorinu kutiju. No ima tu puno stvari o kojima bi se dalo razgovarati: 19 sati je dobro vrijeme jer idemo prije Dnevnika Nove TV, dobro je vrijeme za zimu, ali loše je za proljeće, ljeto i lijepu jesen jer ljudi tada još nisu kod kuće. Za sada nećemo dirati ovu satnicu.
Razmišljate li o novim licima u Dnevniku?
U perspektivi mislim da nova krv mora ući u krvotok televizije. Volio bih da zaposlimo mlade snage u sljedećih pet godina, imamo svakodnevne razgovore s upravom kuće na tu temu i oni su tome skloni. Ne govorim o tome da bi se povećao broj ljudi na HTV-u jer on se mora smanjiti, nego da ovdje moraju ući novi mladi ljudi s novim idejama.
Na čemu ćete inzistirati u zabavnom programu: HTV se nije proslavio s reality showovima, ali je radio sjajne spektakle poput Plesa sa zvijezdama?
U zabavnom programu razvijamo nekoliko formata. Uz emisije u off timeu kao što su Lijepom našom i Volim Hrvatsku idemo dalje i s već spomenutom A stranom koju su ljudi jako dobro prihvatili. Već ovih dana završavamo izgled novogodišnje emisije. Još smo u pregovorima oko dva nova formata za 2019., ali o tome ćemo kada budemo 100 posto sigurni u realizaciju istih, a to će biti za nekoliko mjeseci.
Kad će se vratiti humor na HTV? Očito nema dobre humoristične emisije, a ni serije, čini se da je posljednja takva bila Stipe u gostima?
Ono na čemu ćemo sigurno puno raditi su sadržaji humorističnog karaktera. Jedan od njih je serija Ko te šiša koja je polučila lijepu gledanost i publika na nju odlično reagira. Proteklih dana završili smo snimanje druge sezone kojom ćemo otvoriti jesenski dio sheme. Radimo i scenaristički na nečem sličnom Stipi u gostima, ali ćemo sljedećih mjeseci definirati detalje.
Kao komentator i novinar prošli ste brojne svjetske sportske arene. Koji vam je prijenos ostao u sjećanju kao najdramatičniji?
Ja i dan-danas ne mogu vjerovati kako smo prokockali Davis Cup u Zagrebu protiv Argentine. To vam je tako u sportu, nakon 2:1 u mečevima i nedjeljnog vodstva Čilića bili smo na par poena od trijumfa, a onda se sve okrenulo. To mi je u posljednje vrijeme jedno od dramatičnijih iskustava kao komentatoru, ako zaboravim kao gledatelj na svježe uspomene penala iz Rusije. Također, moram priznati, kada je Mandžukić zabio Engleskoj, nisam mogao doći k sebi pola sata jer sam shvatio da bi za vrijeme mog života mogli postati svjetski prvaci. Od dramatičnih prijenosa koje sam radio ranije sjećam se kada je prvi i jedini put u Svjetskom kupu Janica pobijedila u spustu, ali i kada je Ivica 2011. slavio u super G-ju u Kitzbühelu. To su bili trenuci koje čovjek ne očekuje i u njima se kao komentator snalazi. Sjećam se kada je Janica pobijedila u Bad Kleinkirchheimu, bio sam toliko oduševljen u trenutku dok je prolazila kroz cilj da sam skočio i mahnuo rukom, a kako je pored mene sjedio tada šestogodišnji sin Rej, on je izletio iz kabine. Na sreću, samo se otkotrljao i izbezumljeno me gledao sljedećih deset minuta. Sve je završilo OK, osim što je vjerojatno tada odlučio da neće nikada biti sportski komentator, haha.
Snimili ste film o obitelji Kostelić. Koliko ste bliski s njima?
S Gipsom se čujem dosta često, pogotovo tijekom zime. Razmjenjujemo iskustva i uvijek nešto pametujemo oko sporta. S Janicom zbog obaveza uglavnom preko poruka, a Ivicu od njih svih najčešće vidim. Nedugo smo bili zajedno na filmskom festivalu u Korčuli. U svakom slučaju obitelj Kostelić, uključujući naravno i Maricu, jer ona je punopravni koautor uspjeha, kao u onim zlatnim vremenima tako i danas doživljavam kao vječitu inspiraciju.
Planirate li uskoro neki novi dokumentarac?
Ako imaš četiri sata da posiječeš drvo, ja obično tri sata oštrim sjekiru i onda kada je naoštrena, jedan sat siječem deblo. Sada sam u fazi da sam počeo oštriti sjekiru.
Pogledajte galeriju: Veliki doček Vatrenih
Dotičniku ne bi falilo malo samokritičnosti!! Pa HTV od 1990. nije bio lošiji no danas.Prekinuli ste program par sati!?To se nije dogodilo ni u ratu........Preskačete Dnevnik? Zašto ga niste prebacili na 2.program? Što će vam glomazni središnji Dnevnik od 45d 45 minuta? Pa vi nemate dostatno materijala niti kvalitete popuniti tako dugo trajanje?Gdje su nestale uređene,rječite,elokventne, jezično potkovane urednice ,novinarke i voditeljice.?..Što vam rade ,lektori,fonetičari i jezikoznalci? Služba za govor?Izgubili ste hrvatski predznak i hrvatsku boju.....Pa vi ste hrvatska nacionalna kuća!!A utrkujete se šupljim programima s komercijalnim kućama...Vaša dužnost je promicanje jezika,izobrazbe, kulture,običaja,..vi trebate objektivno informirati ,a ne komentirati sukladno vlastodršcima....