– Rođen sam u Opatiji 17. lipnja 1968. godine, u vrijeme kad je na Preluku, između Rijeke i Opatije, trajalo Svjetsko prvenstvo u brzinskom motociklizmu. Dok su oni zujali po pisti, moju mamu Linu ulovili su trudovi pa je morala, da bi stigla do bolnice, proći kroz sve te motore. Tata Milen stavio ju je u fiću i u pomoć pozvao policajce koji su je pod pratnjom odvezli do bolnice. Tako da volim reći da sam se motorima inficirao još u majčinoj utrobi – govori pjevač Sandi Cenov, jedan od najvećih bivših dance pjevača u Hrvatskoj. Danas 43-godišnjak, više ne svira klupski ritam. Nakon što je dance pokret otišao u smiraj, okrenuo se pop-glazbi i tamo dočekao dvadesetu obljetnicu svoga postojanja na sceni. Prije dva mjeseca izdao je deveti studijski album naziva “To je to”, kojim je ujedno proslavio taj jubilej.
– Možda sam dvadeset godina na sceni, ali u glazbi sam mnogo dulje – kaže Sandi, prisjećajući se djetinjstva, školskih dana te dana kad je prvi put koketirao s glazbom.
– Prvih nekoliko godina života proveo sam u Opatiji, a nakon razvoda roditelja, s majkom sam se preselio u Velu Luku kamo je otišla trbuhom za kruhom. Ali nismo predugo ostali. S novim maminim poslom dobili smo i novu adresu pa je dijete Dalmacije uskoro postalo dijete iz Ivanić Grada, u kojem smo ipak malo pustili korijenje – prepričava. Zahvaljujući životu u pokretu naučio se prilagođavati mjestima i ljudima, što mu je u velikoj mjeri pomoglo i poslije u karijeri.
– Nakon veselog odrastanja u malom mjestu, radi mojeg daljnjeg školovanja preselili smo se u Zagreb. U Centru za kulturu i umjetnost upisao sam novinarski smjer, no znao sam da je glazba moja jedina sudbina – kaže. Pod utjecajem majke, koja ga je najvećim dijelom sama odgajala, Sandi je izrastao u uzornog mladića. Njegovi hormoni, u ritmu muzike za ples, poskočili su tek u trećem razredu srednje škole.
– Osamdesete su bile luda faza mog života. Muzika je svirala sa svakog krova, čula se iz svakog radioaparata... Svi su bili “zatrovani” njome i nisi bio fora ako nemaš bend. Zato sam i ja osnovao svoju prvu grupu. Dok su drugi izmišljali neka čudna imena, mi smo se jednostavno nazvali Bedž – prisjeća se te nastavlja:
– Nisam znao svirati nijedan instrument, ali sam imao grupu pa sam umjesto na vježbu i probe kreativnost pretočio na promociju Bedža. Selotejpom na kojem bih iskružio ime grupe obljepljivao sam bedževe Azre, Filma i drugih grupa te ih premazivao crnim lakom za nokte, koji sam uzimao od majke. Kad bih ga skinuo, ispod selotejpa je ostajao crni natpis Bedž. Time smo ukrašavali revere jakni i ponosni odlazili u školu – anegdota je iz života pjevača. No ubrzo mu crtkanje nije bilo dovoljno pa je počeo učiti kako se “lupa” po improviziranim bubnjevima, a onda mu je za oko zapela i gitara. U osnovnoj glazbenoj školi naučio je pokoji akord te je to znanje počeo i primjenjivati.
– Učitelj mi je bio roker i umjesto klasike prelazili smo hitove Beatlesa. Govorio mi je: “To ti neće trebati”, i bio je u pravu. Rasturao sam – priznaje Cenov, kojeg su žice gitare od školskog autsajdera pretvorile u omiljenog čovjeka u društvu.
– Zvali su me na sve tulume, svirao sam i uživao. Na izlasku iz kuće uvijek sam sa sobom nosio dvije torbe – jednu za školske knjige, a drugu za odjeću jer nikad nisam znao gdje ću drugi dan završiti – hvali se pjevač. No unatoč “dječjoj” glazbenoj slavi poslije srednje škole upisao je pravo.
– Morao sam imati nešto u slučaju da glazba propadne. Bio sam kampanjac, učio tjedan prije ispita i uspio sam doći do apsolventske godine, gdje sam još i danas – veli nesuđeni odvjetnik. Fakultetske dane, umjesto po učenju i indeksu, ipak pamti po glazbi. Za studija je, kad je prva postava grupe otišla u vojsku, prešao u poznate Fantome.
– Ne pamtim ih po dobrome jer su se stalno svađali – rekao je Sandi koji je i sam bio u dvije vojske – u jednoj jer je morao, u drugoj jer je htio. Naime, 90-ih, u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj, prijavio se u dragovoljce i krenuo obilaziti zemlju te pjesmom unositi radost u živote ljudi. Na jednom takvom druženju, s prijateljem Hrvojem Stuparom preradio je koncert u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog i stvorio hit “Ljubav za sve”, pjesmu koju i danas rado ističe kao životnu prekretnicu. Jer upravo su nju čuli dečki iz grupe E.T., odlučili je remiksirati i tako su pokrenuli hrvatsku dance eksploziju sa Sandijem na čelu.
– U dance fazi bio sam velika faca. Za mnom su vrištali kao za Beatlesima. Hvala Bogu da sam to doživio. Iz ove perspektive mi je smiješno, ali bilo je lijepo vidjeti oko sebe toliku euforiju. Znalo mi se događati da se upoznam s curama koje bi se onesvijestile nakon što bi me dotaknule. Ludo, zar ne?! – kroza smijeh će pjevač. U toj fazi slovio je za velikog zavodnika, pod čijim je šarmom pokleknula i bivša misica Branka Bebić, dama koju je zaprosio pjesmom “Žena budi mi ti”.
– Bio sam popularan, i ma koliko zvučalo prepotentno, mogao sam imati lijepe cure i imao sam ih. Kao što bi učinio svatko normalan. Ali sam se uvijek trudio da nitko ne ostane tužan. Puno sam se davao i bio jako zaljubljiv – priznao je. A drukčije nije ni danas jer već godinama za jednu ženu skida zvijezde s neba. I skidat će ih dugo jer njegova supruga Ilina, kaže, ne može se mjeriti ni s jednom prije.
Sandi Cenov
Nekad su žene padale preda mnom, sad ja klečim pred kćeri
– Možda sam dvadeset godina na sceni, ali u glazbi sam mnogo dulje – kaže Sandi, prisjećajući se djetinjstva, školskih dana te dana kad je prvi put koketirao s glazbom
Komentara 8
MI
Jadna nebila bucogi što ti se Sandi tako grdo zamjerija. Mislim da mu nećeš oprostiti dok si živa. Nije ti lako!!!!!!!!
ST
A tko je ovaj metiljavi hvalisavac? Kaže da je glazbenik ?! To se njemu samo pričinjava.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
imala sam prilike upoznati dotičnog gospodina, u sezoni sam konobarila u jednom klubu, on je bio gost, u pauzi njegovog bože sačuvaj koncerta, gazdarica kluba me ljubazno poslala da mu odnesem piće, ja pokucam, dva-tri puta, niš, pomislim ostavit ću piće na stolu, otvorim vrata a on je..ava jednu lokalnu sirotu na kojoj su se prije već svi izredali. da su se barem zaključali. i još mi kaže "stavi na stol". btw tad je bio "sretno" oženjen čovjek. et to je čedni sandi. niti pjeva nit je mačo, a pred njim su očito klečale jedino ovakve kakva je bila ta s kojojm ga zatekoh. fuj