Riječki glazbenik Boris Štok nedavno je oduševio svoje fanove obradom klasika "Zagrli me", koji je 1977. napisao veliki Arsen Dedić, a otpjevao Zdravko Čolić. Pjevač prepoznatljiva stila i glasa na koncertima u posljednje vrijeme često izvodi i obrade, a dobra reakcija publike bila mu je motiv da i snimi ovu pjesmu. Nama je otkrio hoće li možda napraviti i album obrada.
Kako je došlo do ideje da obradite pjesmu "Zagrli me"? Što vas je privuklo baš toj skladbi?
Dugo me već intrigira ideja da napravim neku meni dragu obradu, nešto potpuno drukčije, snimim klasik, ali u svojoj interpretaciji i estetici. Sjeo sam za klavir i otpjevao je sebi za gušt, i odmah me nešto privuklo pjesmi, prepoznao sam svoj senzibilitet u melodiji. Velika je čast pjevati pjesmu koju je napisao Arsen Dedić, a pjevao Zdravko Čolić.
Pjesma nosi potpis Arsena Dedića, a proslavio ju je Zdravko Čolić. Kako ste se nosili s tim teretom nasljeđa?
Ne opterećujem se previše tuđim mišljenjem, već radim onako kako me vodi intuicija, a naravno da imam veliki respekt prema autorstvu A. Dedića i vokalu Z. Čolića. Kao autoru uvijek je izazov napraviti tuđu pjesmu "svojom", ali meni je samo to imalo smisla i vjerujem da sam uspio u tome, a po prvim reakcijama vidim da se i publici jako sviđa. Imao sam jasnu ideju kako želim da zvuči pjesma, koja boja, tempo i koja produkcija koji zvukovi, melodije... Trebam naglasiti da mi je puno pomogao i Darko Terlević, s kojim sam napravio aranžman i koji je odsvirao sve instrumente, te Matej Zec, koji je miksao.
Što mislite, zašto "Zagrli me" i danas ima tako snažan emotivni efekt na publiku?
Prije svega to je klasik, nabijen emocijom i pop harmama. Također, vjerujem da je ljudima ta pjesma odraz nekog drukčijeg i pitomijeg vremena, u kojem je umjetnost i izvedba bila u prvom planu, pa ima malo i romantike. Tako je barem meni.
Na koncertima sve češće uvodite obrade, koliko vam one otvaraju novi prostor u komunikaciji s publikom?
U posljednje vrijeme neke pjesme zasviram i uz klavir, pa ubacim koju obradu jer publika uvijek odlično reagira na moju interpretaciju tih pjesama, a pritom lijepo dođe da se malo osvježi repertoar. Naime, svirao sam puno u ovih 20-ak godina, u svim prostorima, festivalima, klubovima u regiji. Imam već i puno albuma, puno snimljenih pjesama, a sada neopterećen stilski nastojim naći neki dobar omjer plesnog, rock, elektro i akustičnog da koncert bude zanimljiv i dinamičan.
Možemo li očekivati još obrada ili čak cjelovit projekt reinterpretacija?
Trenutačno radim i snimam pjesme za novi album i skupljam ideje, a kako je krenulo po reakcijama, tko zna, možda napravim još koju obradu, možda cijeli album... ne pratim nužno neki čvrsti plan, idem od pjesme do pjesme i prepuštam se da me kreacija vodi jer me to baš veseli u zadnje vrijeme.
Koliko Rijeka kao grad utječe na vašu glazbu i raspoloženje? Vjerujem da su vam govorili da se trebate preseliti u Zagreb, zašto ste ipak ostali u rodnom gradu?
Sigurno utječe puno, premda me u glazbenom smislu odgojila Engleska i njeni autori. Rijeka je moj grad, on me obilježio i oblikovao u čovjeka koji sam danas. Tu mi je obitelj, prijatelji, more. Rijeka ima tu pravu mjeru za normalan život i odmak od strke, a nije daleko od Zagreba. Istra, Opatija, otoci, glazba, kultura, Italija... sve je tu.
Kako vaša supruga i kći reagiraju na to što radite, prate li vašu glazbu?
Supruga i kći su mi velika podrška, prije svega zbog unutarnjeg mira. Supruga je i sama umjetnica (slikarica) pa dijelimo strast prema istim stvarima u životu. Naravno da čuju što radim, to ih ne može zaobići... ha-ha.
Uspijevate li kao glazbenik i obiteljski čovjek zadržati balans između posla, koncerata i života kod kuće? Kako se najbolje opuštate?
Katkad mi se čini hektično balansirati između kreativnosti, obaveza i odgovornosti ali za sada uspijevam. Sada je to već sve povezano, ali nastojim naći mjeru u svemu što radim da ostanem vjeran sebi i onome što me zanima, istovremeno uživati u mirisima i okusima koje život pruža.
Još uvijek radite u uredu, kako uspijevate uskladiti administrativni posao s kreativnim stvaranjem?
Uvijek sam sve troškove i glazbu radio i plaćao sam, nikada nisam nikoga ništa pitao i na to sam jako ponosan. Htio sam u glazbi biti kreativno neovisan i ne raditi kompromise, ali to znači predati se poslu i biti odgovoran, raditi nekoliko stvari istovremeno. Najviše nedostaje vremena, to mi je luksuz pa moram kompenzirati talentom i biti učinkovit, naći dobre suradnike i biti zahvalan na svemu što uspijem realizirati.
Možete li najaviti iduće nastupe? Gdje ćemo vas moći vidjeti?
Lani sam dosta svirao i snimao: dokumentarac i koncerti povodom 20 godina karijere, nedavno sam imao i veliki koncert u HKD-u u Rijeci pa sam se malo potrošio i odlučio više vremena posvetiti kreativnosti, da možda napravim novi album do jeseni. Također, snimio sam novi singl i spot. No ovih dana očekujem potvrdu nekih datuma, pa ću ih objaviti na društvenim mrežama – naravno, pratite ih.
Ko je taj, di nalazite te luzere, ovaj tekst je objavljen samo zato da bi se tu reklamirao opančar čolić