PR stručnjak Vedran Strukar nedavno se vratio iz Kine, gdje je proveo gotovo tri tjedna. Opisao nam je svoje dojmove, otkrivajući sve od luksuznog leta do svakodnevnih izazova i ljepota koje je doživio Putovanje je započelo iz Zagreba, a zahvaljujući poslu i globalnim klijentima, Strukar je imao privilegiju letjeti prvom klasom Qatar Airwaysa. - Kako je Doha praktički na trećini puta, prvo smo letjeli pet sati do Dohe, a onda nepunih 10 sati do Hong Konga koji je bio prva stanica. U avionu se i inače osjećam k'o doma jer stalno letim, a ovo putovanje prema Kini bilo je toliko uzbudljivo, tako su nas tetošili u avionu da se na kraju leta ne želite iskrcati koliko vam je lijepo i udobno. Sveukupno sam proveo u Kini nepuna tri tjedna i jedva čekam da se vratim ponovno. Idući put želim otići na vlastiti godišnji kako bih sam planirao sve što želim. Njegov boravak bio je strogo isplaniran, s detaljnim itinererom koji nije ostavljao prostora za improvizaciju. - Prvo u Hong Kongu tri dana, potom u Shenzhenu četiri dana i onda 11 dana u Pekingu. Kako je ovo bio službeni put, mjesec dana unaprijed dobio sam detaljan itinerer od kojega nismo odstupali ni sata, a kamoli dana. Možda bi to nekome bilo naporno, no ja sam navikao. A što sam stariji i iskusniji, sve mi se sviđa taj život po protokolu. Često me i doma u Zagrebu prijatelji i kolege zafrkavaju da živim po kalendaru u mobitelu, no u današnje vrijeme užurbanog života, stresa i kod nas PR-ovaca nepredvidivih situacija, mene takav način života spašava. Ako sve uspijem isplanirati na vrijeme, posložiti unaprijed, vjerujte mi, to maksimalno olakšava život, rekao je.
Tijekom boravka sudjelovao je na globalnom kongresu Porsche Designa, a program je uključivao konferencije u Hong Kongu, posjete proizvodnim pogonima u Shenzhenu, dok je Peking bio rezerviran za opuštanje i druženje s kolegama i prijateljima. - Meni je to bilo važno kako bih posvetio vrijeme kolegama i prijateljima koje tamo imam, a dugo ih nisam vidio i naravno da obiđem znamenitosti. Bio sam nekoliko puta u Kini do sada, no prvi put baš u Pekingu. Kineski zid, Zabranjeni grad i Tianmen trg ostavili su na njega snažan dojam.
- Odlazak na Kineski zid, posjet Zabranjenom gradu i šetnja Tianmen trgom je 'must do'. To su doista tri najslavnije znamenitosti koje svaki posjetitelj treba uživo ne samo vidjeti, nego i doživjeti. No, posjet tim lokacijama nije bio jednostavan zbog izuzetno strogih sigurnosnih mjera. Prvo, sigurnosne mjere kojih se svaki domaći i inozemni posjetitelj tamo mora pridržavati ne da su impresivne, nego nama Europljanima nezamislive. Iako smo dosad navikli držati putovnicu u hotelskom sefu kad negdje odemo, tamo ako nemate putovnicu sa sobom ne možete nigdje ući. Prvo pokazujete putovnicu zaštitaru ili policajcu na ulazu, onda prolazite kroz metal detektor, onda vam skeniraju otiske prstiju i lice pa ako se svi podaci poklapaju s onima koje su imigracijski policajci unijeli u sustav na ulazu u zemlju, možete nastaviti dalje. I nakon par sto metara, opet morate sve ispočetka. Od ulaska u turistički autobus, ulaska u žičaru, čak ulazak u muzej, morate sa sobom imati putovnicu. Traže vas čak i ako želite kupiti kartu za gradski metro. Kopija putovnice ili osobne se ne računa. Ja sam kao i mnogi stranci dosta rogoborio zbog tako strogih mjera sigurnosti, no od toga nema nikakve koristi. Svi smo se morali pridržavati tih mjera, istaknuo je i naglasio važnost digitalnih aplikacija za svakodnevni život u Kini.
- Gotovina, keš u Kini praktički ne postoji. Ja sam na aerodromu prvi dan promijenio 100 eura, čisto da imam za sitne troškove, a nisam potrošio ni 20 eura gotovine u nepuna tri tjedna. Sve se plaća preko aplikacija WeChat ili Alipay. To su dvije aplikacije koje doslovno morate instalirati na mobitel i to prije nego uđete u Kinu jer je tamo internet vrlo ograničen. Ja sam koristio WeChat u koji sam instalirao kreditnu karticu i onda sve plaćate putem te aplikacije. Od hotela i restorana, do vode na kiosku i uličnih suvenira. Svi koriste beskontaktno plaćanje, a možete hodati kilometrima da ne vidite ni jedan bankomat koji opet ne možete koristiti jer imate strane kartice. Kreditne kartice koje smo navikli 'peglati' u Kini baš ne funkcioniraju, čak se i u luksuznom hotelu ili nekom restoranu morate svađati ako želite platiti stranom karticom, baš vas proaktivno tjeraju da koristite njihove sisteme plaćanja koji su zapravo odlični, a nama nepojmljivi. Svi sve plaćaju preko mobitela, nisam vidio živog čovjeka koji je nešto plaćao gotovinom. Primjerice, htio sam kod uličnog prodavača kupiti šešir za 20 CNY, to je malo više od 2 eura. Vrlo su me čudno gledali, primili su tu gotovinu, ali su mi tražili putovnicu i slikali je mobitelu da točno znaju tko im je platio čak i taj sitan novac, rekao nam je. Posebno upozorava na ograničenja interneta i potrebu za VPN-om.
- Prije odlaska u Kinu, morate si instalirati VPN mrežu jer tamo na bilo kojem wi-fiju nemate pristup mailovima, Instagramu, Facebooku i sl. Ako koristite data roaming, imate sve dostupno jer njihovi serveri prepoznaju da je kartica iz inozemstva. Nisam koristio vlastiti roaming da ne potrošim cijelo bogatstvo jer to jako skupo nego sam si instalirao međunarodni eSim i imao sasvim dovoljno podatkovnog prometa da budem dostupan. Kineska kuhinja, kaže, potpuno je drugačija od one na koju smo navikli u Europi.
- Kineska kuhinja na koju smo mi navikli u Europi, uopće nema isti okus u Kini. Priprema je sasvim drugačija, o začinima da ne govorimo. I Kinezi to znaju pa sa smiješkom kažu da su njihovi restorani na zapadu k'o McDonald s. Npr, patka s povrćem koju često naručujem u Zagrebu, vrlo je sličnom okusa u Zagrebu, Sydneyu i Londonu, no sasvim drugačija u Kini. Dosta juha oni jedu od mesa za koje nemate pojma od čega je, većinom se koriste iznutrice i papci raznih životinja pa je preporučljivo unaprijed znati što točno jedete. Meni su npr u Shenzenu stavili na stol juhu od mačke, pozlilo mi je, nisam to taknuo, a moja reakcija je izazvala smiješak, ali s uvažavanjem pa su mi donijeli pileću juhu koju sam isto vratio jer su u tanjuru plivali papci i pileća glava. Iako je to bio specijalitet, kulturno sam se zahvalio, nisam mogao. No, daleko od toga da je hrana loša. Doista sam se odlično najeo, usluga i porcije su svuda velikodušne, samo točno unaprijed trebate znati što vam serviraju. Ja obožavam prasetinu, ali nitko ne peče odojka tako slasno i hrskavo kao Kinezi. Specijalitet 'suckling pig' bih mogao jesti dan i noć koliko je ukusno, rekao je Strukar. Jedno od iznenađenja bila je i stroga zabrana pušenja.
- Iako dosta Kineza puši, pušenje u Kini strogo je zabranjeno. Ne možete zamisliti koliko se o tome vodi računa, zaboravite na pušenje u bilo kojem zatvorenom prostoru, na aerodromu ne možete pušiti ni na terminalu, nego morate prijeći cesti i naći poskrivećki neki ćošak. Savjet za sve putnike pušače, zaboravite na pušenje u prostoru aerodroma, a upaljače i šibice spremite u kofer za predanu prtljagu jer će vam iste oduzeti, bez izuzetaka. Strukar ističe koliko su ga dojmili ljudi i kultura u Kini.
- Stanovnici su iznimno ljubazni, susretljivi, poslovni, jako poštuju zakone zemlje u kojoj žive. Prema svim pravilima se odnose s maksimalnim poštovanjem i uvažavanjem, to je slika koju u Hrvatskoj, na Balkanu, ma ni u Europi ne možete vidjeti, dodao je Vedran. Posebno mu je značio susret s prijateljima koje nije vidio od 2019.
FOTO Maja Šuput na koncertu zagrlila obožavatelja, a na njezin nastup došao je i ovaj svjetski poznati glazbenik- Tijekom cijelog putovanja u kontaktu sam bio isključivo s kolegama, ali neizmjerno zadovoljstvo mi je bilo susresti se s dvoje dragih tamošnjih prijatelja koje nisam vidio od 2019. godine, prije pandemije, s Michelle i Ellisom Yuen. Zanimljivo je istaknuti da već godinama mnogi Kinezi radi lakšeg kontakta, koriste i alternacije svojih imena tako da većina njih uz svoja rođena kineska imena, dodaje i dodatno ime, veli PR-ovac i bivši novinar. Putovanja su za njega više od hobija.
- Meni su putovanja odmor za dušu, reset mozga. Svatko ima neke svoje hobije, sitna zadovoljstva, a meni su to doista putovanja. Prošao sam tijekom života sve kontinente osim Antarktike, od džungli Amazone u Južnoj Americi, partyjanja u Rio de Janeiru, globalnih metropola u SAD-u i Aziji te skrivenih kutaka stare Europe gdje je fokus na mir, odmor i dobru hranu. Afrika, pogotovo sjeverna, dušu je dala za sve avanturiste, od Egipta preko Libije do Maroka, a kad me netko pita, gdje bih volio živjeti, k'o iz topa odgovaram u Singapuru ili u Australiji. No, jedino mjesto koje me zanima, a još nisam uspio posjetiti je Antarktika, namjeravamo dogodine kao šire društvo ukrcati se na ekspedicijski brod u Argentini i tri tjedna ploviti do najjužnijeg kontinenta. Makar, i kad to proživim, uvijek će se pojaviti neka nova želja, neka nova destinacija koju želim i smatram vrijednom posjetiti. Jer, netko troši novce na poroke, netko na nekretnine i automobile, a ja sam oduvijek imao drugačije gledanje. Svaku priliku i svaku ušteđevinu trošim na putovanja jer me život davno naučio da je jedino u što vrijedi ulagati vlastito sjećanje i osobne uspomene. Sve drugo je meni nebitno, zaključio je.
Ajmo slaviti jednu od najgorih diktatura u povijesti. Gdje su, usput, psi o macke svakodnevni jelovnik.