No pravi filmoljupci prepoznali su kvalitetu regionalnih horor filmova. Osim radnjom uobičajenom za žanr, ovi su filmovi sadržavali i iz današnje perspektive jasno vidljivu društveno-političku kritiku. Zanimljivo je da su ondašnji horori bili napredni i po pitanju prikaza ženskih likova, koji su bili prikazani kao emancipirane famme fatale koje su znale iskoristiti svoj izgled i zavodljivost.
Jedan od najboljih predstavnika društveno-političke kritike u žanru horora svakako je film “Izbavitelj” Krste Papića. Glavni junak, neuspješni književnik Ivan Gajski otkriva da gradom u kojem živi pokušavaju zavladati ljudi-štakori. Iako se ovaj aspekt može promatrati kao antinacističkom aspektu, što je i sama promidžba filma tijekom izlaska filma sugerirala, priča je puno šira. Pokušaj vladavine ljudi-štakora zapravo se može promatrati kao pokušaj vladavine bilo kojeg oblika zla. U današnjoj situaciji iskoristio je to i jedan političar kojeg nećemo imenovati koji je pripadnike svoje stranke usporedio s tri mala miša.
Još jedna ekranizacija književnog djela, ovog puta Gogoljeve pripovijetke “Vij”, stiže u horor filmu “Sveto mesto”. Poznat kao jedan od najboljih jugoslavenskih hororaca, “Sveto mesto” prepun je neočekivanih obrata. U filmu nije izostao ni motiv famme fatale, zavodnice koje nisu pošteđeni ni muškarci ni žene. S obzirom na to da je izašao u predratno vrijeme, film je po izlasku prošao ispod radara, ali njegova kvaliteta ne jenjava ni 30-ak godina kasnije.
Osim što je imao društvenu notu, regionalni horor pratio je i zapadne trendove neonoir i erotskih trilera. Izvrstan primjer toga su filmovi “Mamula” i “Sveto mesto”. Dok “Mamula” lik famme fatale kombinira s folklorom pa radnju temelji na prelijepoj djevojci koja se pretvara u zastrašujuću sirenu koja svojim glasom u smrt mami sve koji joj se nađu na putu, “Sveto mesto” kreće u drugom smjeru. Lik vještice koji se pretvara u mladu djevojku, žderačicu muškaraca i žena, bio je popularan ne samo u domaćoj, nego i inozemnoj kinematografiji.
Osim što su uspješno baratali kombinacijom kritike društva i zastrašujućih elemenata, regionalni su horori uspješno kombinirali komediju i horor. Ponajbolji primjer ovoga svakako je horor-komedija “Davitelj protiv davitelja”. Lik neuobičajnog ubojice koji svoje žrtve kažnjava jer ne vole karanfile jedistvena je pojava u domaćoj kinematografiji. Zahvaljujući neobičnom spoju, ovaj film ne može se promatrati ni isključivo kao komedija niti kao horor i upravo to ga čini unikatnim. A rečenica “Tko ne voli karanfile ne mora ni da živi” uvukla se u sve pore popularne kulture. Zanimljivo je i spomenuti da je “Davitelj protiv davitelja”, osobito njegov kraj, posveta kultnom Alfredu Hitchcocku i njegovu Normanu Batesu.
Film “Krvopijci” još je jedan primjer uspješne kombinacije horora i komičnih trenutaka. S jedne strane prepun horor elemenata, a s druge ironije prema žanru, “Krvopijci” fino balansiraju između parodije i parafraze. Tipična mjesta horor žanra spojena s komičnim elementima daju ovom filmu posebnu notu.
Među domaćim i regionalnim hororima ističe se i jedan, za ove prostore, pomalo neuobičajen film. “Procep” je jedan od rijetkih domaćih SF pokušaja koji se uspješno spojio znanstvenu fantastiku s hororom. Nastao iz istog producentskog pera kao i “Mamula”, ovaj je film još jedan dokaz da redateljska mašta ne poznaje granice.
Pridružite se KLASIKU od 6. do 10. 4. i uvjerite se da su i horori s ovih prostora itekako kvalitetni. S jedne strane će vam utjerati strah u kosti, s druge dobro nasmijati, ali ono što je zagarantirano je odlična filmska zabava.
Otvori KEKS Pay
