Laskava nominacija za najprestižniju medijsku nagradu Večernjakovu ružu u kategoriji Glazbenik godine još je jedno priznanje za nevjerojatnu godinu Baby Lasagne, koji je svojim autentičnim stilom i nevjerojatnom energijom osvojio publiku diljem regije i Europe. Nakon povijesnog hrvatskog uspjeha na Euroviziji, njegov hit “Rim Tim Tagi Dim” ne prestaje odjekivati radijskim postajama, a njegovi koncerti pretvaraju se u euforična glazbena iskustva. Ipak, unatoč svemu, Baby Lasagna ostaje skroman, usmjeren na stvaranje nove glazbe i povezivanje s publikom. Ne razmišlja o nagradama ni hitovima – glazbu stvara iz srca, a publika prepoznaje i nagrađuje tu iskrenost kakva se danas rijetko sreće.
Kakva je bila vaša prva reakcija kada ste doznali za ovu laskavu nominaciju?
Doista je lijep osjećaj biti nominiran za nagrade, no inače se klonim razmišljanja o njima ili nadanja da ću biti nominiran ili osvojiti išta. Takav je bio slučaj i u povodu nominacije za Ružu. No moram priznati da je poziv na događaj kao što je Večernjakova ruža te sama obavijest o nominaciji vrlo posebna.
U kategoriji za glazbenika godine natječete se s Prljavim kazalištem, Jelenom Rozgom, Severinom Vučković i Urbanom. Kakav je osjećaj biti među najboljima?
Imena koja ste naveli već su jako dugo na hrvatskoj glazbenoj sceni, a i šire. Oni su pustili svoje korijenje dok sam ja tek počinjao. Još se ne osjećam kao da pripadam tamo, među tim imenima, no simpatično je vidjeti moje ime uz njihovo.
Prošla godina za vas je bila iznimno uspješna, predstavljali ste Hrvatsku na Euroviziji i ostvarili povijesni rezultat na glazbenoj manifestaciji. Kada sumirate sve dojmove, kako biste opisali svoj vrtoglavi uspjeh?
Mislim da je to bilo nešto nerealno. Nekakva slučajna eksplozija za koju se poklopilo milijun sitnica. No iskreno, ne razmišljam puno o tome što je bilo, gotovo uopće. Fokusiran sam na izazove ispred sebe, na izvršavanje obaveza te ostvarivanje planova. Željezo se kuje dok je vruće pa sam stoga odlučio i kovati ga umjesto zuriti u vatru i čekati da se ona ugasi i željezo ohladi.
”Rim Tim Tagi Dim” i danas se sluša, a često se pušta i na radiopostajama. Kada ste stvarali pjesmu, jeste li mislili da može postići toliki uspjeh?
Naravno da nisam, mislim da nitko to ne bi ni trebao zamišljati. Zato što se pjesme rade iz potrebe, a ne radi uspjeha. Još manje sam mogao to zamišljati s obzirom na to da se ne sjećam da se pjesma hrvatskog izvođača na engleskom jeziku ovoliko vrtjela na radiopostajama, a povrh svega – to je i pjesma agresivnijeg prizvuka. “Rim Tim Tagi Dim” nikada nije trebala biti ni singlica, već samo “album filler”, jedan simpatičan moment, tako da sa sigurnošću mogu reći da nisam razmišljao o ovakvim uspjesima.
Mislite li da će vam u budućnosti biti teško nadmašiti taj hit?
Neću ni pokušavati, zato što ne stvaram da bi pjesma postala hit, niti da išta nadmašujem. “Rim Tim Tagi Dim” ne treba biti nadmašena, a vrlo vjerojatno i neće.
Koliko se vaš život promijenio od trenutka kada ste nastupili na Dori i Euroviziji pa sve do danas? Jeste li se imalo promijenili?
Promijenio se za “360” (smijeh). Ostali su neki aspekti slični onome prije, ali intenzitet se jako pojačao, no neće ni to vječno trajati. Stvari će se vratiti na svoje mjesto i strasti će se smiriti, a preda mnom će biti neka druga realnost. Ja sam se definitivno promijenio, mislim da je to neizbježno. Možda sam malo hrabriji i malo marljiviji. Sigurno sam malo nervozniji i napetiji, ali moja načela stoje nepomaknuta. Ako primijetim da mi se ona mijenjaju, možda je vrijeme da stanem sa svime.
Osim toga, prošla je godina bila izuzetno plodonosna za vas, a solističkim koncertima sredinom rujna na Šalati publiku ste naprosto oduševili! Koliko vam je važna povezanost s publikom i sjećate li se neke zanimljive anegdote s koncerata?
Nemam neku jedinstvenu i specifičnu anegdotu. Na svakom koncertu bude nešto posebno pa makar i ono loše. Najviše me iznenadila publika u Poljskoj i Beogradu koja je bila nevjerojatno glasna i entuzijastična. Povezanost s publikom, po meni, mora biti ultimativni cilj svakog projekta. Publika je ono što te može “slomiti ili napraviti”.
Uz uspjeh koji nije zanemariv stigla je i popularnost. Kako izgleda kada odete nekamo popiti kavu ili idete u trgovinu? Smetaju li vam znatiželjni pogledi?
Nikada nisam volio gužve i javne prostore pa sam ih redovito izbjegavao, tako da se tu ništa nije previše promijenilo. Trudim se koliko mogu biti kulturan i uljudan prema svima koji mi priđu jer ipak to su ljudi koji dođu na koncerte i održavaju projekt živim.
Prošle je godine zbog vašeg doprinosa promidžbi i međunarodnoj vidljivosti Hrvatske Vlada donijela odluku o dodjeli novčane nagrade u iznosu od 50 tisuća eura. No toga ste se ipak odrekli i novac donirali bolnicama. Kakvi su bili komentari vaše okoline, obitelji i prijatelja?
Svi su od prvog do zadnjeg bili puni podrške i sreće. Mislim da bi i mnogi drugi napravili isto na mome mjestu, tako da mislim da o tome ne treba puno govoriti. U tom trenutku to je bila prava odluka, a i danas bih ponovio isto.
Sa suprugom Elizabetom i profesionalno ste surađivali, osim što vas je fotografirala, ona vam je i režirala spot za pjesmu “Rim Tim Tagi Dim”. Koliko vam znači njezino mišljenje i podrška?
Elizabeta je prva koja čuje moje pjesme, ona je prva koja kaže svoje mišljenje. Ona je i veliki dio ovoga projekta s kreativnog aspekta, tako da zajedno sa mnom donosi kreativne odluke. Presretan sam i zahvalan što sa suprugom mogu raditi ovaj posao i dijeliti sve kreativne izazove koji stanu pred nas. Neke sam spotove radio i bez nje, ali znam da su mi uvijek draži oni na kojima je ona potpisana.
Dolazite li u HNK na dodjelu Večernjakove ruže 11. travnja i tko će biti u vašoj pratnji?
Na žalost ne dolazim. Tada ću biti na europskoj turneji, točnije, te večeri nastupamo u Amsterdamu. Vjerojatno ću tek nakon koncerta saznati jesmo li nagrađeni Ružom.
VIDEO Sjećate li se nekad najskandaloznijeg Hrvata? Bio je u zatvoru pa se pokajao
Otvori KEKS Pay
