Belegt i besetzt dvije su prve njemačke riječi koje sam vidio napisane, dok sam još išao u vrtić. Znače isto – “zauzeto” – a bile su ispisane provizorno na komadima kartona, s obveznom naznakom otkad je to zauzeto: von – bis, od – do. Zauzeti su bili dijelovi vrlo lijepe plaže na jednom hrvatskom otoku, ponekad s ručnikom, ponekad samo s četiri kamena koji su uokvirivali osvojeno područje, ali obvezno s natpisima “belegt” i “besetzt”. I maleno dijete, to jest ja, shvaćalo je da je taj običaj čudan, ali je također shvaćalo da su to Nijemci i da oni valjda tako organiziraju stvari. Plaža je, naime, bila nudistička, ulaz se naplaćivao, i u to vrijeme, koncem 60-ih i početkom 70-ih ondje i nije bilo drugih osim Nijemaca i Austrijanaca. Toliko su poštivali taj običaj personalnog parceliranja plaže da ako tko taj dan ne bi došao na kupanje, nitko mu ne bi zauzeo mjesto; dapače, ako bi koji neupućeni došljak sjeo onamo, susjedi su ga promptno potjerali. Bolja mjesta, u hladovini, ostavljala su se u naslijeđe, pa bi tako i moj otac pregovarao s onima koji odlaze ne bismo li se smjestili negdje ugodnije.
Zanimljivo