Vrag je podrijetlo. Svašta u njemu piše. I uglavnom čovjek se, Hrvat pogotovo, nečuveno razlikuje od svog podrijetla. Osim toga, u podrijetlu je paradoks. Tako je rođeni stric protućiriličara i Plenkovićeva kandidata za gradonačelnika Zagreba istaknuti sarajevski komunist, potom tamošnji esdepeovac, bivši predsjednik Federacije BiH Karlo Filipović. Naravno, nimalo to nećaku ne uzima od autentičnosti. Nećak je to što jest, bez obzira na strica.
Ali u svijetu kakav je naš, ovdašnji, plemenski, krvni i balkanski, na podrijetlu se i od podrijetla u pravilu živi. Te od skrivanja podrijetla ili laganja o podrijetlu. Kolika je samo Hrvatina zatajila babu Srpkinju i đeda partizana. U tom smislu nećak sarajevskog esdepeovca savršeni je izdanak zajednice. A njegov protimbenik Tomislav Tomašević mračni je predmet čežnje za idealnim podrijetlom svakoga javnog Hrvata. Jer on je, Tomašević, onaj Hrvat kakvim bismo svi trebali biti, ali nismo jer nam krvlju, djelom ili mišlju nedostojna čeljad i paščad nagrđuju obiteljska stabla.
Poučno je i da za kraj Zagrepčani za gradonačelnika dobiju Bosanca, nakon što su dvadeset godina birali Hercegovca. Također, poučno je i to da nakon Hercegovca koji je bio presvučeni komunist gradonačelnik bude netko tko o komunizmu, provjereno, nema pojma
Otvori KEKS Pay
