Blagdan Svih svetih, koji Crkva slavi 1. studenoga, dan je kojim se slave svi oni koji su već postigli vječno zajedništvo s Bogom, odnosno nalaze se u nebu. To ne uključuje samo službeno kanonizirane svece, čija imena nalazimo u kalendaru, već i nebrojeno mnoštvo "nepoznatih" svetaca – naših predaka, rođaka i svih onih koji su živjeli kreposnim životom i sada uživaju u Božjoj prisutnosti.
Ovaj se dan temelji na vjerovanju u 'općinstvo svetih', što znači da su svi kršteni povezani u jedno Tijelo Kristovo. To zajedništvo čine tri dijela Crkve: putujuća Crkva na zemlji (vjernici koji još žive), trpeća Crkva u čistilištu (duše koje se čiste za nebo) i proslavljena Crkva u nebu. Svi sveti su dan posvećen upravo proslavljenoj Crkvi, slaveći one koji su nam uzori i zagovornici na našem životnom putu.
Korijeni ove svetkovine sežu u prva stoljeća kršćanstva. Već do trećeg stoljeća, kršćani su počeli slaviti godišnjice smrti mučenika, koje su nazivali njihovim "rođendanima za nebo". Okupljali su se na njihovim grobovima kako bi molili i slavili euharistiju. No, tijekom velikih progona, poput onog za vrijeme rimskog cara Dioklecijana, broj mučenika bio je toliko velik da ih se više nije moglo pojedinačno slaviti. Jednostavno nije bilo dovoljno dana u godini. To je stvorilo potrebu za jednim zajedničkim blagdanom kojim bi se odala počast svim mučenicima. Prvi takvi opći spomeni zabilježeni su na Istoku, primjerice u Antiohiji, gdje se slavio prve nedjelje nakon Duhova, što je tradicija koju Pravoslavna Crkva čuva i danas.
Ključan trenutak za uspostavu blagdana na Zapadu dogodio se 609. godine. Papa Bonifacije IV. primio je na dar od cara Foke rimski Panteon, veličanstveni hram koji je izvorno bio posvećen svim rimskim poganskim bogovima. Papa je hram očistio od poganskih idola, posvetio ga Blaženoj Djevici Mariji i svim svetim mučenicima te, prema predaji, ispod njega pohranio kosti brojnih kršćana. Dan posvete, 13. svibnja, postao je službeni datum slavlja Svih svetih u Rimu i slavio se idućih 125 godina. Time je poganski hram transformiran u simbol kršćanske pobjede nad smrću i idolopoklonstvom, a blagdan je dobio svoje prvo službeno mjesto u liturgijskom kalendaru.
Zaboravite na plastično cvijeće i lampione: Imamo 6 eko prijedloga ukrasa za Sesvete
Do konačnog datuma, 1. studenoga, došlo je postupno. U osmom stoljeću, papa Grgur III. (731.-741.) posvetio je oratorij u bazilici sv. Petra u Rimu, posvetivši ga relikvijama "svetih apostola i svih svetaca, mučenika i ispovjednika". Nakon toga, u Rimu se blagdan počeo slaviti 1. studenoga. Odluka o proširenju ovog datuma na cijelu zapadnu Crkvu donesena je stoljeće kasnije. Papa Grgur IV. je oko 835. godine, na poticaj franačkog cara Luja Pobožnog, proglasio 1. studenoga zapovijedanom svetkovinom Svih svetih za cijelo Sveto Rimsko Carstvo. Premještanje datuma s proljeća na jesen često se povezuje s pokušajem Crkve da "kristijanizira" drevne poganske festivale, poput keltskog Samhaina, koji se slavio u isto vrijeme i označavao kraj ljeta te je bio povezan s duhovima i zagrobnim životom.
Keltski korijeni ili kršćanska tradicija?
Mnogi se pitaju je li blagdan Svih svetih zapravo samo kršćanska verzija poganskog festivala. Samhain, keltska nova godina, slavio se u noći s 31. listopada na 1. studenoga. Kelti su vjerovali da se te noći granica između svijeta živih i svijeta mrtvih stanjuje, dopuštajući duhovima da se vrate na zemlju. Kako bi se zaštitili od zlih duhova, palili su vatre i nosili kostime. Iako je Crkva razvijala blagdan Svih svetih neovisno o tim običajima, premještanjem na 1. studenoga vjerojatno se željelo potisnuti i zamijeniti poganske prakse. Umjesto straha od mrtvih, Crkva je ponudila slavlje svetaca kao moćnih zaštitnika i radosnu nadu u vječni život. S vremenom su se neki narodni običaji, poput maskiranja, stopili s večeri uoči blagdana (All Hallows' Eve), iz čega se razvila moderna proslava Noći vještica (Halloween).
Običaji diljem svijeta i u Hrvatskoj
Tradicija posjećivanja groblja, ukrašavanja grobova cvijećem i paljenja svijeća, koja je u Hrvatskoj središnji dio obilježavanja ovih dana, zapravo spaja teologiju oba blagdana. Svijeća simbolizira Krista kao vječno svjetlo i našu vjeru u uskrsnuće, dok cvijeće predstavlja nadu i prolaznost zemaljskog života.
Diljem svijeta običaji variraju. U Meksiku se slavi Dan mrtvih (Día de los Muertos) od 31. listopada do 2. studenoga, uz šarene oltare (ofrendas) za pokojnike, hranu i slavlje. U Poljskoj i drugim dijelovima istočne Europe groblja se pretvaraju u mora svjetlosti od tisuća upaljenih lampiona. U Filipinima obitelji provode cijeli dan na groblju, čisteći i popravljajući grobove te dijeleći obroke. Iako se običaji razlikuju, poruka je univerzalna: Svi sveti nas podsjećaju da smrt nije kraj, već prijelaz u vječni život, te da smo svi pozvani na svetost – "jednostavnu dužnost za tebe i mene", kako je govorila sveta Terezija iz Kalkute.
Mnogi ne znaju razliku: Što se obilježava na Sve svete, a što na Dušni dan?
Otvori KEKS Pay
Znam što ne slavimo. Haloween ili noć vještica.