Grad sa Saharom, devama, letećim Picokom i izložbama od kojih staje dah. Domaći ga zovu Đurđevec, pišu Đurđevac, a internetske adrese su mu djurdjevac. Kako god, ne možeš promašiti! Zbog kulture se dolazi u ovaj kraj, jer se u potkrovlju utvrde Stari grad, iste one iz koje su ispucavali picoka, izložbe kakvih se ne bi postidio ni Pariz ni Amsterdam. Mali je ovo grad, ali za velike izložbe.
Naprave Leonarda Da Vincija
– Izlagala su se kod nas dijela Pabla Picassa, Salvadora Dalíja, čudesne naprave Leonarda Da Vincija, imali smo radove Friedensreicha Hundertwassera i Shoichija Hasegawe, izložbu Henrija de Toulouse-Lautreca, zatim Joana Miróa, pa i djela Andyja Warhola! – ponosno govori ravnateljica Muzeja Grada Đurđevca Edita Janković Hapavel.
Danas se u muzeju može vidjeti i djelo jednog Eskima. Riječ je o autoru Henryju Napartuku, a kojem su motivi bili i – lov na tuljane. Izlagale su se tu i replike Da Vincijeva višecijevnog topa, samostrela, padobrana, tiskarske preše, mjerača pređenog puta...
U kraju gdje su i sami stanovnici poznati po slikarstvu, pogotovo po naivi u susjednim Hlebinama, slikar Zdravko Šabarić nastavlja priču:
– Slikam 60 godina! I ne stajem. Motivi su moja Podravina, i nije to naiva, već spoj realizma i imaginacije. Eto, predzadnja slika koju sam napravio je motiv podravske bake na starom biciklu, ali ona – leti nebom. I vozi metlu, pa nek si ljudi misle zakaj to... Volim se šaliti, ubaciti humor na platno. I svaka slika priča svoju priču. Na drugom platnu opet je bicikl, baka s biciklom, sportaš na sportskom biciklu koji pokraj nje juri i naš podravski puž. Prava utrka! – govori Šabarić, dugogodišnji voditelj galerije Stari grad i ravnatelj centra za kulturu. On i gospođa Edita u Đurđevcu su napravili više od 400 izložbi.
Prvi čovjek turizma ovoga kraja Matija Bažulić nastavlja priču:
– Karakteristični smo zbog pijeska, gotovo smo poput Suska, tu su kilometri i kilometri pijeska na kojem živimo. Turist može vidjeti, osim Muzeja grada Đurđevca, i Interpretacijski centar Picokijade, Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci, ali i Hrvatsku Saharu s malim zoološkim vrtom. Deve koje žive u Hrvatskoj Sahari su Tomica, te ljubavni par Romeo i Đurđica, koji imaju male deve. Devicama su tri godine, brzo su narasle, a zovu se Čelik, Dudica i Bela. Kad su bile male, hranili smo ih na dudu kozjim mlijekom, da očvrsnu. Turistima se vesele i ljame, magarice, imamo tu i jastreba, emue, ali i orla, kojem je ime – Orel. Poznati smo kraj i po leptirima, a u geografsko-botaničkom rezervatu naš je biolog, pedagog i publicist Radovan Kranjčev izbrojio čak 529 vrsta leptira – govori Bažulić.
Picok, ime za sve
U kraju poznatom po legendi o picoku, u kojem su se domaći protiv turske opsade branili očajničkim, ali spasonosnim potezom, ispaljivanjem posljednjeg pijetla iz topa, što je predložila mudra starica, gotovo je sve nazvano po Picoku. Picokijada, Hotel Picok, ribolovni klub Picok, Fotokino klub Picok, pizze se zovu Picok, poznata pjesma nosi naziv "Zakaj nam vele Picoki", pa su čak domaći i dodavali uz ime – Picok.
– Đuka Tomerlin Picok, pa i rodna kuća Kreše Dolenčića je tu kraj utvrde, i on je Picok, a uprizorio je Legendu o picokima, koja je krajem lipnja. Ivan Lacković Croata, koji je donirao više od 2500 umjetnina i etnografske građe, udomaćeni je Picok. Croata je znao reći: "Umjetnost ne poznaje granice, po dalekim meridijanima gdje sam putovao, a gdje nisam znao jezik, mogao sam komunicirati – slikom." I to slikom picoka. Mi smo Picoki, tu nema kaj...
Otvori KEKS Pay
