U Poljskoj je danas na snazi nepisano pravilo: sve dijete se zaboravljaju, a brojanje kalorija postaje gotovo pa svetogrđe. Naime, obilježava se Debeli četvrtak, ili na poljskom Tłusty Czwartek, dan koji označava početak posljednjeg tjedna prije korizmenog posta. Riječ je o nacionalnom fenomenu tijekom kojeg se, prema procjenama, pojede nevjerojatnih 88 milijuna krafni, što u prosjeku iznosi više od dvije po stanovniku. Od ranog jutra ispred najpoznatijih slastičarnica i pekara u Varšavi, Krakovu i drugim gradovima stvaraju se dugački redovi, a Poljaci strpljivo čekaju kako bi kupili svoju dozu sreće u obliku prženog tijesta. To je dan kada cijela nacija kolektivno uživa u slatkom obilju, a miris svježe pečenih slastica širi se ulicama, stvarajući jedinstvenu atmosferu iščekivanja i zadovoljstva. Poslodavci često kupuju krafne za svoje zaposlenike, obitelji se okupljaju, a jedina briga je hoće li krafni biti dovoljno za sve.
Iako izgledom podsjećaju na krafne kakve poznajemo, poljski pączki (množina od pączek) posebna su priča. Riječ je o kuglama od bogatog dizanog tijesta s jajima, maslacem, šećerom i mlijekom, koje se prže u dubokom ulju. Tajna njihove lakoće i prozračnosti, kako tvrde majstori slastičari, leži u maloj količini čistog alkohola koji se dodaje u tijesto. On tijekom prženja isparava i sprječava upijanje previše masnoće, zbog čega pączek ostaje lagan iznutra, s prepoznatljivim svijetlim prstenom oko sredine. Tradicionalno se pune džemom od latica ruže ili šljiva, a danas su popularne i moderne varijante s kremom od pistacija, slanom karamelom, čokoladom ili vanilijom. Savršen pączek, težak između 55 i 70 grama, sadrži i do četiristo kalorija, no na Debeli četvrtak nitko ne mari za to. Osim krafni, nezaobilazna slastica su i faworki, poznatiji kao "anđeoska krila", hrskave trake prženog tijesta posute šećerom u prahu.
Korijeni ovog običaja sežu duboko u srednji vijek, kada je Debeli četvrtak bio prilika da se prije početka strogog četrdesetodnevnog posta iskoriste sve zalihe namirnica čija je konzumacija bila zabranjena, poput masti, šećera, jaja i voća. Zanimljivo je da su prvi pączki zapravo bili slani i punjeni slaninom ili svinjskom masti. Tek u 16. stoljeću, pod utjecajem francuske kuhinje, receptura se promijenila i krafne su postale slatke delicije kakve poznajemo danas. S vremenom se razvilo i popularno praznovjerje koje kaže da će onaj tko na Debeli četvrtak ne pojede barem jedan pączek imati lošu sreću i "praznu staju" tijekom cijele godine. To vjerovanje, bilo shvaćeno ozbiljno ili kao simpatičan izgovor za hedonizam, dodatno potiče masovnu konzumaciju i osigurava da se tradicija s entuzijazmom nastavlja.
Ovaj dan predstavlja i ogroman ekonomski poticaj za pekarsku industriju, koja tada ostvaruje jedan od svojih prodajnih vrhunaca u godini. Međutim, posljednjih godina slavlje nije imuno na ekonomske trendove. Zbog rasta inflacije i cijena sirovina, posebice šećera, jaja i brašna, cijene krafni su osjetno porasle. Dok su se u diskontnim supermarketima mogle naći i za manje od jednog eura, cijene u obrtničkim pekarnicama penjale su se i na više od dva eura po komadu za kreativnije i bogatije verzije. Unatoč višim cijenama, čini se da Poljaci nisu spremni odreći se svoje omiljene tradicije, dokazujući da je užitak koji pruža savršeni pączek na Debeli četvrtak jednostavno neprocjenjiv.
Iako je najpoznatiji u Poljskoj, običaj prejedanja prije korizme postoji i u drugim kulturama. Sličan je britanskom Danu palačinki (Shrove Tuesday) ili francuskom Mardi Gras (Masni utorak), a i u Hrvatskoj imamo slične pokladne običaje. Tradicija Debelog četvrtka živi i daleko izvan granica Poljske, zahvaljujući brojnoj poljskoj dijaspori. U Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u gradovima poput Chicaga i Detroita, poljske zajednice slave takozvani "Pączki Day". Zanimljivo je da se on tamo najčešće obilježava na Masni utorak, a ne na četvrtak, spajajući se tako s tradicijama drugih useljeničkih zajednica. Imena za ovu slasticu razlikuju se i regionalno unutar Poljske, pa se tako u Šleskoj nazivaju kreple, a u Kašubiji pùrcle. Bez obzira na ime ili dan slavlja, suština ostaje ista: slavlje zajedništva i uživanja u hrani prije razdoblja odricanja.
A koliko će se tek vodke popiti...