Trenutak kada štene uđe u dom ispunjen je neizmjernom radošću i obećanjem godina ispunjenih odanošću, igrom i bezuvjetnom ljubavlju. U tim prvim danima, dok se divimo njihovim nespretnim pokretima i veselom mahanju repom, posljednje o čemu želimo razmišljati jest koliko će dugo naš novi član obitelji biti s nama. Ipak, životni vijek nije samo brojka, već ključan faktor usko povezan s genetikom, cjelokupnim zdravljem i dugoročnim potrebama za njegom. Razumijevanje očekivanog životnog vijeka pasmine može pomoći budućim vlasnicima da se pripreme, ne samo financijski i praktično već i emocionalno na sve izazove koji dolaze s posjedovanjem psa.
Iako većina ljudi pretpostavlja da su problemi vezani uz starost rezervirani za divovske pasmine, najnovija znanstvena istraživanja donose šokantan podatak. Prema opsežnoj studiji provedenoj u Ujedinjenom Kraljevstvu, pasmina s uvjerljivo najkraćim očekivanim životnim vijekom je francuski buldog, čiji prosječni život traje samo četiri i pol godine. Ovi psi, čija je popularnost posljednjih godina eksplodirala, žrtve su vlastitog izgleda. Njihovo spljošteno lice, koje mnogi smatraju neodoljivo simpatičnim, uzrok je niza teških zdravstvenih problema, prvenstveno brahicefaličnog opstruktivnog sindroma dišnih putova (BOAS), koji im doslovno onemogućuje normalno disanje. Uz to, često pate od teških problema s kralježnicom i displazije kukova, što im drastično smanjuje kvalitetu i duljinu života.
Međutim, u sklopu dugogodišnje suradnje između Hrvatskog kinološkog saveza i Veterinarskog fakulteta u Hrvatskoj moguće je obaviti testove ocjenjivanja respiratornih funkcija – brahiocefaličnog opstruktivnog sindroma dišnih puteva (BOAS), što je čest problem kod brahiocefaličnih pasmina, poput engleskih i francuskih buldoga te mopsova i tako smanjiti rizik od uzgoja štenadi s ovim sindromom. Među prvima je s takvom praksom počeo Kinološki savez Velike Britanije u suradnji sa Sveučilištem u Cambridgeu.
Nažalost, francuski buldog nije jedini. Sličnu sudbinu dijele i druge brahicefalične pasmine, poput engleskog buldoga s prosječnim vijekom od oko sedam i pol godina te mopsa koji živi tek nešto duže. Godine selektivnog uzgoja, usmjerenog isključivo na postizanje ekstremnog izgleda, umjesto na funkcionalnost i zdravlje, ostavile su trajne posljedice na ove pasmine. Kako navode veterinari, njihova anatomija postala je njihov najveći neprijatelj. Kronični problemi s disanjem, kožne infekcije u naborima kože, srčane mane i ortopedski problemi postali su gotovo neizbježan dio njihovih kratkih života, stavljajući pred vlasnike goleme emocionalne i financijske izazove.
S druge strane spektra nalaze se pasmine čija veličina izaziva strahopoštovanje, ali i skriva biološku zagonetku. Znanstvenici su odavno zbunjeni činjenicom da, za razliku od većine sisavaca kod kojih veće tijelo znači dulji život, kod pasa vrijedi suprotno pravilo. Divovske pasmine stare brže na staničnoj razini. Njihov ubrzani rast i golema tjelesna masa stavljaju ogroman pritisak na sve organe, posebice na srce i zglobove. Teorije navode kako brža dioba stanica povećava rizik od pogrešaka u replikaciji DNK, što ubrzava starenje i razvoj bolesti poput raka, dok veće tijelo proizvodi više metaboličkih nusprodukata koji dovode do oksidativnog stresa i ranijeg propadanja tkiva.
Divovski suputnici, kratak život
Među pasminama koje redovito dominiraju ljestvicama najkraće živućih pasa ističe se irski vučji hrt. Ovaj veličanstveni i nježni div, izvorno uzgajan za lov na vukove, danas je poznat po svojoj mirnoj i privrženoj naravi. Nažalost, njihova impresivna pojava ima visoku cijenu, s prosječnim životnim vijekom od samo šest do osam godina. Najčešći uzroci prerane smrti su agresivni oblici raka kostiju (osteosarkom) i bolesti srca, poput dilatacijske kardiomiopatije, stanja u kojem srčani mišić slabi i više ne može učinkovito pumpati krv.
Jednako tužnu sudbinu dijele i bernski planinski psi, predivni trobojni psi poznati po svojoj odanosti i blagoj naravi, što ih čini idealnim obiteljskim ljubimcima. Njihov prosječni životni vijek također se kreće između šest i osam godina, a glavni krivac je, kao i kod mnogih velikih pasmina, rak. Bernski planinski psi nesrazmjerno su pogođeni histiocitnim sarkomom, iznimno agresivnim tumorom koji im rijetko ostavlja šansu za dug život. Uz to, skloni su displaziji kukova i laktova te progresivnim neurološkim poremećajima.
Popis divova s kratkim životom nastavljaju njemačka doga, često nazivana "nježnim divom", koja u prosjeku živi od šest do osam godina i bori se sa srčanim bolestima i smrtonosnim nadimanjem (torzija želuca). Tu su i mastifi, poput bordoških doga s vijekom od pet do osam godina te bulmastifa koji žive od sedam do devet godina, a koji su također podložni karcinomima, srčanim manama i ortopedskim problemima.
Ipak, kraći životni vijek ne znači nužno i život niže kvalitete. Uz odgovornu brigu, pravilnu prehranu, redovite veterinarske preglede i proaktivno praćenje zdravlja, čak i pasmine s lošijom genetskom predispozicijom mogu proživjeti sretne i ispunjene godine. Odluka o nabavi takve pasmine zahtijeva duboko promišljanje, emocionalnu spremnost i svijest o potencijalnim izazovima. Ljubav koju pružaju u svom prekratkom vremenu s nama ostavlja neizbrisiv trag, podsjećajući nas da cijenimo svaki zajednički trenutak.
Otvori KEKS Pay
Nevjerojatan je onaj koji kupi (ne udomi) cucka ciji je ocekivani zivotni vijek 5-6 godina ili jos gore onog kojem se stalno cijede smrklje - poput Shar Pei-a itd. Inace, treba zabraniti uzgoj mutiranih krvolocnih pasmina poput staforda, a i pasmina koje imaju teske zdravstvene probleme - francuski buldog, cavalier itd. Tko uzgoji takvu pasminu, oduzme mu se - a on mora do kraja zivotnog vijeka snositi sve troskove.