Početkom prošloga tjedna bila sam na odličnom koncertu Fatoumate Diaware u zagrebačkoj Tvornici. Potaknula me na to prijateljica koja ju je slušala uživo na jednom portugalskom festivalu, presretna što je ova moderna world music šamanica došla i do našeg grada. Cijeli smo se dan "nabrijavale" na koncert i dosta se živo sjećam kako smo, obje nasmijane, radosno ušle u Veliki pogon Tvornice, da bi se njeno lice odjednom smrknulo uz razočarani "oh...".
Nije mi trebalo puno da shvatim što je muči: moja prijateljica sićušna je pojava, a u prvom redu pred binom nakrcali su se u svakom smislu krupni muškarci i nekoliko podjednako visokih žena: djevojke od pedeset kila, visoke možda metar šezdeset, tamo nisu imale nikakve šanse.
Fatoumata Diawara s pozornice je grmjela o ženskim pravima, mogućnostima samoorganizacije i problemima svijeta u kojem jači tlači. U našem mikrokozmosu s desne strane bine te sam fenomene promatrala u praksi, dozvoljavajući da moj dječji bijes nakratko zasjeni uživanje u jednom od koncerata sezone
Komentara 2
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Bravo za tekst - to se često pitam na koncertima gdje povremeno zamolim nekoga da se pomakne što ne završava uvijek baš prijateljski, a i u Kinoteci gdje redovno najviši momci sjede u 4. ili 3. redu pa mi obični smrtnici stavljamo kapute ispod stražnjice ne bismo li vidjeli titlove... I onda samoj sebi govorim: "Duboko udahni, gledaj, uživaj, ne razmišljaj o neobazrivim, nekulturnim, nepristojnim ljudima, tu si zbog glazbe, filma..." No činjenica da živimo u takvom gradu, državi ostavlja gorak okus u ustima...