Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 134
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
kratka priča

Venerin brijeg

04.06.2024.
u 08:34

Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora

Osamnaestogodišnji gimnazijalac M. V. dvadesetak dana prije završetka školske godine bio je odlukom nastavničkog vijeća izbačen iz škole. Nenadani postupak ovog mirnog učenika primjerenog vladanja koji se posebno izdvajao darom za matematiku, pobjednik na državnom međugimnazijskom natjecanju i slavljen kao ponos škole, šokirao je profesore, učenike i najbliže prijatelje iz razreda. Nikada nije ispoljavao nekontroliranost u ponašanju. Bio je druželjubiv, duhovit, solidaran s drugim učenicima. Komentirali su njegov postupak bezuspješno pokušavajući naći ili barem naslutiti razloge koji su ga mogli navesti na takvo grubo nedjelo. Kada su tog kobnog jutra učenici silazili stubištem hodnika koje je vodilo u školsko dvorište probijajući se među grupom đaka, M. V. je nehotice ramenom odgurnuo sredovječnog profesora povijesti koji se peo u suprotnom pravcu. Iako mu se ispričao, profesor ga je ljutito pogledao rekavši kako to što je učinio više dolikuje divljaku nego pristojnom učeniku gimnazije. M. V. ga je snažno ošamario i uz vrisku dviju učenica koje su se baš u tom času zatekle pored njih grubo odgurnuo, udarivši ga nogom u trbuh. Iako su ga učenice pokušale pridržati, profesor je pao na leđa i zadobio lakši potres mozga.

M. V. se odbio ispričati ravnatelju gimnazije za učinjeno braneći se uvredom koja mu je bila nanijeta. Omogućeno mu je da pred komisijom druge gimnazije polaže maturalni ispit. Otac ga je korio za učinjeno. Majka je branila sina optuživši profesora za nepedagoški postupak. Samo je jedna osoba, učenica drugog razreda iste gimnazije, možda mogla znati ili posumnjati u razlog njegovog takvog nekontroliranog ponašanja. Prema toj lijepoj učenici M. V. je imao skrivene simpatije. Nije nalazio načina kako da ih izrazi bojeći se da ga djevojka ne odbije. Ovakvu je bojazan opravdano temeljio na iskustvu kada je doživio neuspjeh kod jedne studentice koja se posprdno ponijela prema njegovoj izjavi iskrenog zaljubljenika. Noć prije nemilog događaja s profesorom, kada se iz kina vraćao s gimnazijalkom, osjećao je da je nestalo one opterećujuće nesigurnosti, za što ga je dodatno njeno ponašanje ohrabrivalo. Prateći je kući, u jednom trenutku, uhvatio ju je za ruku i taman kad je htio izgovoriti pripremljene udvaračke riječi, djevojka je naglo istrgla svoju ruku iz njegove i prezrivim tonom rekla: "Laku noć."

Spremajući se za ispit iz mature, M. V. je na savjet roditelja otišao kod djeda u obližnje selo, gdje je obitelj imala luksuznu vikendicu u kojoj je mogao mirno raditi. U trenucima odmora često je odlazio u obližnje brdo gdje se u djetinjstvu igrao s djecom iz susjedstva.

Na blagoj padini istočne strane brda izdvajala se svojim trokutastim oblikom ravna siva stijena pri vrhu obrasla gustim žbunjovitim biljem. Donjim je, užim rubom, graničila s malom travnatom površinom do koje je vodila uska neravna staza. Po sredini stijene pružalo se okomito plitko udubljenje, također glatke površine koje je često M. V. koristio za lješkarenje. Bio je uvjeren da ga taj antropomorfni oblik trokutaste stijene nalik Venerinom brijegu potiče na lascivne maštarije. Kako je bio inteligentan i vrijedan, brzo je uradio maturalni rad na temu antilogaritama. Imao je puno slobodnog vremena. Ujutro bi čitao, a popodne najčešće odlazio u brdo i ležao na Venerinom brijegu. Lipanjsko sunce je bilo ugrijalo stijenu. Na ugodnoj toplini ispruženog tijela M. V. je gledao u daleko plavetnilo neba. Razmišljao je o nezgodi s profesorom i prvi put u sebi osjetio uzavrelu emociju mržnje koja mu je opsjeda svijest i kao nekim ljepljivim nitima zarobljavala misao. Kao da nije u tim trenucima mogao prepoznati sebe. Jer, prvi je put osjetio istinsku potrebu za ubojstvom profesora. Smislio je plan gdje bi ga i kako mogao namamiti i nožem mu prerezati grkljan. Razmišljao je da tu likvidaciju obavi pištoljem, ali je brzo odustao od te zamisli jer takvo je vatreno oružje s prigušivačem teško mogao nabaviti. Imao je u džepu nož koji mu je djed, nekad strastveni lovac, poklonio nakon pobjede na jednom matematičkom natjecanju. Bio je to finski lovački nož u kožnoj futroli. Kad god je išao u brdo, nosio je taj nož rezbareći jednostavne ornamente najčešće na granama mladog jasena.

Ležeći na Venerinom brijegu, izvadio je iz džepa nož držeći ga podignutim rukama iznad glave. Ovo je hladno oružje izazivalo u osjećajima M. V. neko čudno uzbuđenje zbog prožimanja ljepote i odbojnosti, straha i privlačnosti. Ručka noža je bila od mahagonija u obliku ženskog torza. Ispolirana tamno crvenkasta put naglašavala je lijepe obline mladog corpusa femininuma, skladne građe, napetih malih grudi, uskog struka i s mjerom naglašenih bokova. Oblik torza odgovarao je svojoj svrsi. Tu je antropomorfnu ručku muška ruka mogla čvrsto stisnuti i ugodno osjetiti njene obline. M. V. je imao posebno zadovoljstvo kada bi izvlačio nož iz kožne futrole. Tada se ostatak tijela žene kao u nekoj metamorfozi pojavljivao u obliku bodeža, čije je sječivo blago zakrivljeno prema vrhu odavalo neku ubojitu eleganciju. Uglačana čelična površina noža, to hladno tijelo žene, koje je M. V. izvlačio iz mraka futrole na svjetlo dana bljeskalo se na suncu kao da oslobađa svoju zatomljenu vitalnost. M. V. je odložio futrolu na stijenu i nož podizao prema nebu, igrajući se bljeskovima kao malim munjama, koje su bacale nemirne svijetle tragove na obližnje stijene i gusto lišće raslinja. Zamišljao je kako ti svijetli tragovi šaraju po licu i vratu gimnazijalke, nestajući u njezinoj bijeloj haljini. Vidio ju je i osjećao kako leži usnula pored njega. Nabori haljine nalik vjenčanici širili su se po stijeni Venerinog brijega.

M. V. je u tom čudnom zanosu vidio cvjetni uzorak rascvalih ruža nastalih iznenada od modrih kapi palih s nebeskog svoda. Mirne koncentracije okretao je nož prema suncu, držao nježno ženski torzo osjećajući pojačano znojenje među prstima. Zatim je blagom kretnjom spuštao sječivo prema svom licu. Gledao je kao u ogledalu svoje tamne oči prodornog pogleda, potom svoja usta, koja su se zadovoljno osmjehivala, da bi se u jednom času, u grču, iskezila pokazujući zdrave krupne zube. Kao da je oštrica noža oživjela prijetećom agresivnosti. Okrenuo je sječivo noža s tupe strane i čvrsto zagrizao metal. Stisak zuba bio je snažniji što je njegova maštarija bivala sve jasnija i uvjerljivija. Odjednom je s druge strane noža osjetio topli dodir usana koje su preko sječiva dodirivale njegove. Vidio je gimnazijalku u bijeloj sfumatnoj svjetlosti koju je stvarala zadignuta haljina, što ju je djevojka prebacila preko glave i držala kao mali baldahin iznad njihovih lica. Uzbuđenje praćeno tihom drhtavicom na mahove je prožimalo tijelo M. V. Plavetnilo rascvalih nebeskih cvjetova na haljini počelo se rastakati i cijediti po njegovom bljedunjavom licu da je morao snažno stisnuti vjeđe. Oči su ga pekle. Ostajao je bez daha. Kada se počeo gušiti, trgne ga iz dubokog stanja ni stvarnosti ni sna, u kojem se nalazio, prodorni muški glas. Dozivao ga je djed. Već se spuštao suton, a M. V. je još ležao nepomično na Venerinom brijegu. Pravdao se pred zabrinutim djedom da je zaspao omamljen suncem. Na dan maturalnog ispita nije se pojavio pred komisijom. Ravnatelj škole dobio je obavijest od roditelja da je M. V. zbog psihičkih problema zadržan na liječenju u psihijatrijskoj bolnici. 

O autoru

Dimitrije Popović rođen je 1951. na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Već 1978. godine izlaže u Parizu sa Salvadorom Dalíjem. Autor je knjiga eseja o likovnoj umjetnosti, romana, poezije i kratkih priča. Višestruko je nagrađivan nagradom "Ranko Marinković" na natječaju Večernjeg lista za kratku priču.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije