Njihova suradnja spaja blues, soul, funk, rock i brojne druge glazbene utjecaje, a publika Jerry Ricks Blues Festivala imat će priliku doživjeti njihov nastup 26. srpnja u Lovranu. Uoči dolaska u Hrvatsku razgovarali smo s njima o nastanku projekta, glazbenim inspiracijama i posebnoj vezi koju Michael Messer već godinama njeguje s Kvarnerom.
Dolazite iz različitih glazbenih svjetova – bluesa, soula, funka i rocka. Kako je nastao projekt "Dance of Life"?
Michael Messer: Chaz i ja prijatelji smo još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako se na prvi pogled čini da dolazimo iz različitih glazbenih svjetova, obojica volimo mnogo različitih vrsta glazbe. Naši se glazbeni ukusi susreću na brojnim mjestima, od bluesa, country bluesa i soula do afričke glazbe, reggaea, funka, rocka i jazza. Obojica jednostavno volimo dobru glazbu, bez obzira odakle dolazi.
Projekt "Dance of Life" nastavak je glazbe koju zajedno stvaramo posljednjih nekoliko godina. Početkom 2020. počeli smo zajedno pisati pjesme, a tijekom sljedećih godina snimili smo album "Mostly We Drive", na kojem smo sami odsvirali sve instrumente. Dijelom je to bilo uvjetovano pandemijom i lockdownom, ali nam se takav način rada jako svidio.
Album je objavljen 2024. godine, a nakon toga uglavnom smo nastupali kao duo. Prije nekoliko mjeseci odlučili smo početi raditi na novim pjesmama i okupiti pravi bend. Tako su nam se pridružili vrhunski glazbenici Billy Fuller i Clive Deamer, a od kraja 2025. zajedno nastupamo pod imenom "Dance of Life".
Michael, često vas nazivaju jednim od vodećih europskih autoriteta za slide gitaru. Što vas je privuklo tom specifičnom zvuku?
Michael Messer: Glazbom se bavim od djetinjstva. Počeo sam s bubnjevima, zatim svirao bas gitaru, gitaru, pjevao, pomalo i svirao klavir. Nakon jednog razdoblja izvan glazbe, u ranim dvadesetima postao sam opsjednut ranom američkom glazbom, posebno bluesom, countryjem i havajskom glazbom.
Uz glazbu koju sam tada slušao, počela me fascinirati ideja sviranja slide gitare. Napustio sam posao i preselio se u udaljeni dio Engleske kako bih se potpuno posvetio učenju te tehnike. Tako je ostalo sve do danas. Gotovo pedeset godina kasnije i dalje sam potpuno predan slide gitari.
Ne znam mogu li objasniti što me točno privuklo tom zvuku. Više je nalikovalo pozivu kojem jednostavno nisam mogao odoljeti.
Chaz, iza vas su desetljeća karijere i pjesme koje su obilježile britansku glazbenu scenu. Kako danas gledate na svoje najpoznatije skladbe?
Chaz Jankel: Prije svega, zahvalan sam što su moje pjesme i suradnje pronašle put do publike. Hit pjesma na neki je način potvrda svih godina rada koje ste uložili.
Najljepši trenutak je kada publika na koncertima pjeva pjesmu koju sam napisao. Često se dogodi da ljudi znaju tekst bolje od mene.
No čak i kada neka pjesma ne doživi veliku pozornost, proces stvaranja ne prestaje. To je poput sportaša koji svakodnevno trenira. Kao što Michael svakoga dana uzima slide gitaru u ruke, tako i mene nešto neprestano vuče prema klaviru, gitari ili snimanju ideja na mobitel. Ponekad od tih skica nastane pjesma, ponekad ne, ali važno je uhvatiti trenutak inspiracije. Kako kaže stara izreka – od malog žira nastane veliki hrast.
Jesu li blues i funk zapravo sličniji nego što publika često misli?
Michael Messer: Glazba je glazba. Ako dolazi iz duše i dotiče one dijelove naše svijesti koji nas pokreću i izazivaju emocije, onda su svi ti žanrovi povezani. Sve je to zapravo soul glazba.
Chaz Jankel: Blues i funk mnogo su sličniji nego što se često misli. Funk je uglavnom izraz radosti, energije i slavljenja života. Na neki način predstavlja bijeg od svakodnevnih teškoća.
Blues je drugačiji. On je često suočavanje s boli, gubitkom i životnim izazovima. To je jedan čovjek, gitara i njegova priča. Blues je sirov i ogoljen. Upravo u tome leži njegova snaga.
Što vam znači nastupati na festivalu koji okuplja glazbenike iz cijelog svijeta kroz zajedničku ljubav prema bluesu?
Michael Messer: To mi znači jako puno. Vraćam se na jedno od svojih najdražih mjesta na svijetu, ovaj put zajedno s Chazom Jankelom i našim novim bendom.
Hrvatsku, a posebno područje Rijeke, Kastva, Opatije, Lovrana i Viškova, posjećujem već dvadeset godina. Ovdje imam mnogo prijatelja i publike koja prati moj rad. Sudjelovao sam na Jerry Ricks i Kastav Blues Festivalima, ali ovdje sam dolazio i privatno sa svojom obitelji.
Godine 2015. dobio sam posebno priznanje kada sam proglašen počasnim građaninom Grada Kastva. To mjesto za mene predstavlja drugi dom.
Zato mi je velika čast ponovno nastupati na festivalu koji okuplja blues glazbenike iz cijelog svijeta. Zahvalan sam organizatorima na pozivu i posebno me veseli što u Lovran dovodim svoje prijatelje Chaza Jankela, Billyja Fullera i Clivea Deamera kako bismo zajedno podijelili ovu glazbu s publikom.
Otvori KEKS Pay
