Njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas umro je u subotu u 96. godini života, priopćio je njegov izdavač Suhrkamp.
Rođen 1929. godine u Düsseldorfu, odrastao je u sjeni nacističkog režima, a kao dječak bio je i član Hitlerove mladeži. Prijelomni trenutak za njega, kako je sam često isticao, bio je svršetak rata i suočavanje s razmjerima nacističkih zločina. To iskustvo šoka i spoznaje da je živio u politički kriminalnom sustavu usmjerilo je cijeli njegov životni i intelektualni put prema razumijevanju uvjeta za stvaranje otvorenog i demokratskog društva. Njegovo razmišljanje duboko je obilježila i urođena mana, rascjep nepca, zbog koje je u djetinjstvu imao poteškoća s govorom. To ga je, prema vlastitim riječima, naučilo važnosti komunikacije kao temelja ljudskog postojanja i zajedništva.
Svoju akademsku karijeru Habermas je započeo u Heidelbergu, a nastavio u Frankfurtu gdje je preuzeo katedru također poznatog filozofa Maxa Horkheimera. Njegovo ime se, zajedno s filozofom Theodorom W. Adornom, najčešće povezuje s pojmom Frankfurtske škole koja je snažno utjecala na studentske prosvjede 60-tih godina prošlog stoljeća.
Njegovo najpoznatije djelo je "Teorija komunikacijskog djelovanja" iz 1981. godine, u kojoj razvija koncept komunikacijske racionalnosti. Tvrdio je da se temelj društvenog poretka ne nalazi u moći ili novcu, već u sposobnosti ljudi da se kroz slobodan i nenasilan dijalog dogovaraju o zajedničkim ciljevima, pri čemu odlučuje isključivo snaga boljeg argumenta.
Habermas je sredinom 1986. inicirao i poznati "Sukob povjesničara" nakon što se suprotstavio relativiziranju Holokausta nekih desno orijentiranih znanstvenika. U tom kontekstu skovao je pojam "ustavnog patriotizma", zagovarajući da se njemački identitet treba temeljiti na odanosti demokratskim vrijednostima i ustavnim načelima, a ne na nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti.
Do svoje smrti se javno izjašnjavao o aktualnim političkim temama. Godine 1999. je bio jedan od intelektualaca koji su opravdavali bombardiranje Srbije što je nazvao "legitimnom pomoći u nuždi". Nije štedio kritike na račun političara, pa je tako politiku Angele Merkel opisao kao "pjenušavi pokrivač koji uspavljuje javnost", zamjerajući joj tehnokratski pristup bez vizije. S druge strane, pohvalio je proeuropske govore francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, kazavši da "način na koji on govori o Europi čini razliku". "Javni angažman je važnija zadaća filozofije“, jedna je od njegovih poznatijih misli.
No, njegove posljednje godine nisu prošle bez kontroverzi. Njegov poziv na pregovore s Moskvom nakon početka ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine izazvao je žestoke kritike, a tadašnji ukrajinski veleposlanik nazvao ga je "sramotom za njemačku filozofiju". Njegov biograf Philipp Felsch opisao ga je u jesen 2023. kao vrlo tmurnog čovjeka, zabrinutog da je cjelokupno njegovo političko i filozofsko nasljeđe ugroženo jačanjem militarizma u Europi.
Iza sebe je ostavio dvoje djece, Tilmanna i Judith. Supruga Ute preminula je prošle godine, a kći Rebekka, poznata povjesničarka, 2023. godine.
Otvori KEKS Pay
Za sebe je rekao: Posljednji marksist.