Nakon Božene Glavak, napustila nas je još jedna operna primadona rodom iz Međimurja. U osamdeset i devetoj godini života je preminula sopranistica Mirka Klarić, rođena 10. travnja 1934. godine u Donjem Vidovcu u Međimurju.
U Zagrebu je diplomirala hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti, te privatno učila pjevanje kod pedagoginje Lee Vomačke. Usavršavala se i u milanskoj Scali. Deibitirala je u Zagrebu kao (vrlo mlada) Santuzza 1955. godine, a prvi angažman dobila je u sarajevskoj Operi gdje je nastupala kao Mozartova Donna Elvira, Gotovčeva Morana i Bizetova Frasquita.
Dvadeset i osam godina provela je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je otpjevala niz uloga iz sopranskog, a neke i iz mezzosopranskog faha. Osim u Zagrebu i bivšoj Jugoslaviji, uspješno je nastupala i u inozemstvu, proslavivši se ulogom Katarine Izmajlove Dmitrija Šostakovića s kojom je osvojila operne pozornice u Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj i Nizozemskoj.
A bila je Mirka Klarić i znamenita zagrebačka Katarina Izmajlova u predstavi koju je režirao Kosta Spaić uz dirigentsko vodstvo Milana Horvata. Na jednu predstavu došao je i sam Šostakovič.
Bila je Mirka Klarić i nezaboravna Tosca, Manon Lescaut, Cho-Cho-San, Desdemona, Madeleine, Nedda, Marženka, Liza, Tatjana... Za ulogu Salome u Splitu dobila je godišnju nagradu Vladimir Nazor, a za ulogu Nataše iz opere "Rat i mir" Sergeja Prokofjeva nagradu Milka Trnina.
Dva puta je dobila i nagradu grada Zagreba i to za uloge u ruskim operama "Katarina Izmajlova" i "Pikova dama", a veliki međunarodni uspjeh postigla je kao Renata u operi "Plameni anđeo" Sergeja Prokofjeva nastupajući u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća na premijerama u Genovi, Bolonji, Napulju, Palermu, Cataniji, Modeni, Ravenni, Ferrari i Parmi.
Ulogu Đule iz Gotovčeve opere "Ero sa onoga svijeta" otpjevala je dvije stotine puta, a za ulogu Jelene iz Zajčevog "Nikola Šubića Zrinjskog" dobila je nagradu Milka Trnina. Često je nastupala i na praizvedbama djela domaćih autora kao što su to "Marko Polo" Ive Tijardovića, "Oluja" Stjepana Šuleka, "Ljubav don Perlimplina" Mire Belamarića, "Moć vrline" Igora Kuljerića, "Hasanaginica" Miroslava Miletića i "Požar u operi" Borisa Papandopula.
Nastupala je i kao koncertna i oratorijska pjevačica, a kritika je od njenih početaka hvalila njenu iznimnu sceničnost i glumački instinkt potkrijepljen izjednačenim, zvonkim glasom svijetlih visina.
Dobila je Nagradu hrvatskoga glumišta za životno djelo 2001. godine, ali i nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, najviše priznanje koje svojim umjetnicima može dodijeliti Republika Hrvatska.
