Dante Ferretti ime je koje odjekuje filmskim i kazališnim svijetom već desetljećima, a sada prvi put dolazi u Hrvatsku, gdje će na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postaviti operu "Werther". Ovaj talijanski redatelj, scenograf i kostimograf, trostruki oskarovac ("Hugo" i "Avijatičar" Martina Scorsesea te "Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta" Tima Burtona) i četverostruki dobitnik BAFTA-e, svoj scenografski put započeo je u ranim filmovima Piera Paola Pasolinija, a upravo preko njegove "Medeje" iz 1969. godine upoznao je Federica Fellinija, redatelja s kojim je radio od kraja sedamdesetih godina do njegova posljednjeg filma, "Glas s Mjeseca" iz 1990., a bila je to suradnja koja je najviše utjecala na Ferrettijev umjetnički put.
Nakon brojnih suradnji s nekim od najvećih talijanskih i europskih redatelja poput Franca Zeffirellija i Jean-Jacquesa Annauda, život je Dantea Ferrettija odveo prema Hollywoodu, i to, ni manje ni više, nego preko Martina Scorsesea. Scorsese i Ferretti upoznali su se na setu Fellinijeva filma "Grad žena", a poslije su zajedno radili na filmskim uradcima poput "Doba nevinosti", na već spomenutom "Hugu", kao i "Avijatičaru", a zatim i "Bandama New Yorka" te genijalnom "Otoku Shutter".
Ipak, Dante Ferretti nije se zadržao samo na filmskim scenografijama, pa ćemo tako u petak, 28. veljače, na sceni HNK gledati Massenetova "Werthera" pod dirigentskom palicom Piera Giorgia Morandija te u koprodukciji s Teatrom Carlo Felice iz Genove. Dante Ferretti u ovoj produkciji potpisuje režiju, scenografiju i kostimografiju, a u razgovoru uoči premijere otkrio nam je kako je iz uspješnica filmskog svijeta zakoračio prema kazališnoj pozornici.
– Operu često gledam sa suprugom Francescom Lo Schiavo, no moje profesionalno i ozbiljnije zanimanje za ovu kazališnu vrstu počelo je kada me moja draga prijateljica i redateljica Liliana Cavani pozvala da napravim scenografiju za "Traviatu" u milanskoj Scali. S Lilianom sam također surađivao na operi "Werther", koju prije nisam previše poznavao, no ona mi ju je uspjela približiti, pa kada mi je Teatar Carlo Felice ponudilo priliku da napravim novu verziju "Werthera" – ovoga puta u režiserskoj ulozi – bio sam presretan. To mi je omogućilo da stvorim vlastitu, potpuno novu i mnogo više filmsku priču o Wertheru, a nakon premijere u Genovi intendant Claudio Orazi predložio je da produkciju preselimo i u Zagreb te me pozvao da ponovno budem na čelu projekta, što sam s oduševljenjem prihvatio – kaže Dante Ferretti, koji je tek prije koji dan stigao u Zagreb. Probe je zato pratio njegov pomoćni redatelj Fred Santambrogio, koji kaže kako su i solisti i orkestar na iznimno visokoj razini.
Opera "Werther" temeljena je na epistolarnom romanu "Patnje mladog Werthera" Johanna Wolfganga von Goethea iz 1774., a Massenet ju je skladao 1887. godine. Dante Ferretti je, pak, ovu priču o tragičnoj ljubavi i unutarnjim previranjima smjestio u nama bliže vrijeme, dok je na kazališnu scenu, naravno, donio i duh filma.
– Radnju ove produkcije odlučili smo smjestiti u razdoblje između tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća kako bismo stvorili suptilniju i linearniju estetiku. Ovaj pomak omogućuje nam da se u potpunosti usredotočimo na samu priču i emocionalne sukobe likova, a redateljska vizija bila je stvoriti prirodne i živopisne prizore u kojima se statisti kreću spontano – kao da snimamo filmsku scenu. Njihove ležerne radnje, kojima dočaravaju nesvjesnost u Wertherovim unutarnjim strastima, u snažnom su kontrastu s njegovim dubokim, emocionalnim nemirom – objašnjava Ferretti.
Kazališni i filmski pristup scenografiji po mnogočemu se, naravno, razlikuju, a nešto konkretnije objašnjenje dao nam je u oba polja iskusni talijanski umjetnik i majstor svog zanata, koji nastavlja stvarati svjetove koji nas očaravaju i prenose u druge dimenzije, bilo na filmskom platnu ili opernoj pozornici.
– Kazalište i film dva su potpuno različita načina prikazivanja svijeta. U teatru je sve fiksno, možete pomaknuti samo rekvizite jer se sve događa u specifičnom prostoru koji je napravljen specifično za taj čin. Film je, naravno, nešto sasvim drugo jer se onda priča odvija dinamički. Kod filma je najvažnije međusobno razumijevanje između redatelja i scenografa jer bez toga ništa ne funkcionira. Uvijek biram suradnike prema njihovoj kvaliteti, a moj najvažniji suradnik, točnije suradnica, je moja supruga, dekoraterka seta Francesca Lo Schiavo. Naša suradnja donijela nam je mnoge uspjehe, uključujući šest Oscara – tri moja i tri njezina.
– S druge strane, iznimno je važno da scenografija glumcima pomaže u izvedbi – oni se moraju osjećati prirodno, sigurno i opušteno u prostoru u kojem rade kako bi se mogli u potpunosti posvetiti svojoj ulozi. Događalo se i da glumci predlože sitne izmjene na setu, no to se obično odnosilo na raspored rekvizita, a ne na samu scenografiju. Takve se stvari, naravno, uvijek mijenjaju uz odobrenje redatelja – objašnjava Dante Ferretti, kojemu je najdraži projekt uvijek onaj sljedeći jer, kako kaže, voli stvoriti nešto novo i jedinstveno.
Novo iskustvo donijela mu je i zagrebačka produkcija "Werthera" jer još nikada nije bio u Hrvatskoj.
– Po prirodi sam vrlo znatiželjan, pa bih u prvom posjetu vašoj zemlji volio vidjeti i iskusiti što više toga. Ipak, sada u Zagreb dolazim poslovno, pa se nadam da ću imati barem malo vremena za istraživanje grada, a ako ne, sigurno ću se vratiti nekom drugom prilikom! – s oduševljenjem kaže Dante Ferretti.
Na sutrašnjoj premijernoj izvedbi Massenetove opere, koju će zagrebačka publika, vjerujem, dugo pamtiti, Werthera utjelovljuje Pavel Valuzhin (u alternaciji Martin Sušnik), Charlotte je Emilia Rukavina (Sofija Petrović), Ozren Bilušić (u alternaciji Siniša Štork) nastupa kao Načelnik, Marija Kuhar Šoša (Josipa Bilić) kao Sophie, Albert je Leon Košavić (Davor Nekjak), Schmidt Ivo Gamulin (Lovre Gujinić), dok je Marin Čargo u ulozi Johanna.
Otvori KEKS Pay
