Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Glazba

Pogorelićev klavir obrisao zamusani ansambl za jasan pogled na Chopina

Maestrovi prsti skalpelski su oštri i ovaj put s jasno izraženim stavom da mimo služenja instrumentu nisu tu da bi bilo komu drugomu ugađali
25. kolovoza 2015. u 16:00 6 komentara 1357 prikaza
ivo pogreilć
Foto: Dubrovačke ljetne igre
Pogledajte galeriju 1/3

Gudački ansambl, koji je u napokon prekrcanom atriju Kneževa dvora pratio Ivu Pogorelića, nastupio je pod imenom Komorni studio Zagrebačke filharmonije. Takvo što zapravo ne postoji, barem ne u kontinuitetu njegovanja što delikatnijeg gudačkog zvuka. Zato je ovaj nastup probranih filharmonijskih gudača bio svojevrsni eksperiment. A na jednom pravom koncertu i ozbiljnom festivalu ne rade se eksperimenti.

Bio je prilično oštar

To ne kažem ja, premda mislim, nego mi je to jutro nakon koncerta rekao sam Zoltán Kocsis, proslavljeni mađarski pijanist i dirigent kojeg su Igre angažirale da zaključi ovogodišnji festival.

– Ivo Pogorelić bio je prilično oštar prema ansamblu i jasno je pokazao da ne podržava takav pristup, a ja ga u tome potpuno razumijem – rekao mi je Kocsis. Ako je itko svjestan manjkavosti tako proizvedenog zvuka, onda je to upravo maestro Kocsis. U izvedenoj salonskoj verziji Chopinova Klavirskog koncerta u f-molu, u kojem je dvadesetak gudača moralo nadomjestiti čitav orkestar, Kocsis se potpuno i, kako je sam rekao, s radošću i uživanjem, podčinio Pogoreliću.

To što je ansambl konačnu verziju svoje partiture dobio takoreći tik prije pokusa s Pogorelićem, bila je za sve dodatna otežavajuća okolnost. Nekada bi se vatreni i strastveni Kocsis zbog svega toga vjerojatno silno živcirao. No, prema vlastitim riječima, nakon teškog srčanog udara i opsežnog kirurškog zahvata izvedenog prije nekoliko godina na njegovu srcu, Zoltán Kocsis u jednoj se stvari promijenio: postao je puno smireniji. Tako su njegova mirna ruka i zatomljeni temperament osigurali vrlo diskretnu i nadasve pažljivu pratnju klaviru. Ali, ni Kocsis u tri pokusa nije mogao napraviti čudo. Baš kao i u uvodnoj skladbi večeri, Divertimentu za gudače Béle Bartóka, zvuk ansambla i u poduljem uvodu prvog stavka Chopinova Koncerta bio je nedovoljno ugođen, bez prave plemenitosti, daleko od savršenstva. Bilo je to poput promatranja poznatog krajolika kroz mutno staklo – sve dok se nije moćno i autoritativno oglasio klavir iza kojeg se čitav ansambl napokon mogao sakriti. Već s prvim tonovima kristalno jasne artikulacije

Energični kovitlaci

Pogorelić je prebrisao zamusani prozor i priuštio nam jasan pogled na Chopina koji se u njegovoj interpretaciji, lišenoj bilo kakve bolećivosti i sladunjavosti, uzdiže poput gorostasa titanske snage. Između energičnih kovitlaca prvog i trećeg stavka utoliko su više bili zadivljujući trenuci zamiruće ljepote snova jednog diva, koje skalpelski oštri Pogorelićevi prsti uvijek iznova otkrivaju u središnjem Larghettu. I ovaj put s jasno izraženim stavom da, mimo služenja klaviru, nije tu da bi bilo komu i bilo čemu drugom ugađao, Pogorelić se, nakon dva naklona publici koja ga je zazivala ovacijama uputio ravno prema izlazu iz Dvora u dubrovačku noć.

Serenada u C-duru Petra Iljiča Čajkovskog u drugom dijelu večeri bila je već uhu nešto ugodnije iskustvo. No, maestro Kocsis moći će se dirigentski razmahati vjerojatno tek večeras, kada će na zaključnom koncertu Igara ispred crkve sv. Vlaha voditi Simfonijski orkestar HRT-a u izvedbama skladbi Wagnera, Debussyja i Dvořaka, s Bachom na početku kojeg će svirati Hrvatski barokni ansambl. Preostaje još samo nadati se da će Dubrovnik glazbi milostivo podariti koji trenutak tišine.

>> U iščekivanju Chopina na način Ive Pogorelića

Među mnogim poznatim licima iznenađenje je bio Julian Rachlin

Kao i obično na Pogorelićevim koncertima, u publici se i ovaj put našlo mnogo poznatih lica, kao i jaka mađarska delegacija, od ministra kulture i veleposlanika, do korporativnih naftaša. Međutim, pravo iznenađenje bio je dolazak Juliana Rachlina koji je posljednje tri godine, otkako je ugasnuo njegov festival, u Dubrovnik i Hrvatsku svraća samo na odmor. – Sjediti u predivnom Kneževu dvoru kao slušatelj, a ne svirati, za mene je vrlo neobično, novo, snažno i nostalgično iskustvo – rekao nam je slavni violinist. Kako nam je rekao, Rachlin je u Dubrovnik došao i zato da bi svojoj novoj djevojci, također glazbenici, pokazao jedno od najvažnijih i najdražih mjesta u svom životu i karijeri. Nažalost, do daljnjega to i za sve nas ostaju tek lijepe uspomene.

Navijači
ZA DLAKU IZBJEGNUtA trAGEDIJA
Stravična scena: Urušila se tribina s navijačima, nogometaši se hvatali za glavu
Gorenje
Održavanje rublja
Mirisali su majice ispitanika nakon sat vremena intenzivnog treninga: Majice zapečatili u plastične vrećice kako miris ne bi isplahnuo
  • Deleted user:

    Meni je zanimljivija konstatacija da je" ansambl konačnu verziju svoje partiture dobio takoreći tik prije pokusa s Pogorelićem"!!! Zbog čijeg propusta? Neprofesionalno i neozbiljno! Sad treba sve svaliti na leđa ansambla...A ni Pogorelić (osim teatralnošću) nije baš briljirao...da je tako ... prikaži još! svirao neki mladi umjetnik -nitko ga ne bi ni spomenuo!

  • guilderstern:

    Koncert nije bio vrhunski,ali bome nisu ni Pofukove kritike kad vec pricamo o zamagljenim staklima.iz cega se to vidi da Pofuk ista zna o glazbi?skalpeli divovi titani?u glazbenim oblicima nema ni riječi o tome.G.Pofuk kritizira samo koncerte na kojima je ... prikaži još! bitno biti viđen.Umjetnički relevantne koncerte ne posjećuje često.

  • bambi:

    Kocsis i Pogorelic miljama su daleko od orkestra koji ih prati i za takve velikane mozda bi trebalo osigurati bolju orkestralnu pratnju sto podrazumjeva angazman ozbiljnijeg komornog orkestra sa zapada. Na zalost gudaci u hrvatskoj nisu u mogucnosti parirati takvim ... prikaži još! velikanima jer ni tehnicki ni muzikalno ni tonski nisu a pari Kocsisu i Pogorelicu.