Na Trećem programu Hrvatske radiotelevizije gledatelji će večeras uroniti u svijet Etruščana, naroda čije je ime sinonim za misterij, bogatstvo i kulturu koja je stoljećima cvala na tlu današnje Italije prije nego što ju je progutala nezaustavljiva Rimska Republika.
Dokumentarni film „Etrurci - zagonetna civilizacija na Sredozemlju“ polazi od spektakularnog otkrića iz 2019. godine u Alériji na Korzici. Tamo je, usred rimske nekropole, tim arheologa pronašao netaknutu etruščansku grobnicu iz četvrtog stoljeća prije Krista. U pogrebnoj komori, okružen raskošnim namještajem, ležao je kostur koji je, poput duha iz boce, oživio zanimanje za fascinantnu prošlost ovog otoka i naroda koji ga je nekoć nazivao svojim domom.
Film obećava putovanje kroz njihovu veličinu, od nevjerojatnih umjetničkih djela do inženjerskih pothvata, ali i praćenje njihova pada pred silom u usponu koja će uskoro zavladati svijetom.
Etruščane se često opisuje kao "tajanstvene", što je postalo gotovo opće mjesto. Njihovo je podrijetlo i danas predmet rasprave: jesu li, kako je tvrdio Herodot, stigli iz Lidije u Maloj Aziji, jesu li autohtoni narod talijanskog poluotoka ili su, prema najmanje vjerojatnoj teoriji, došli sa sjevera? Njihov jezik, koji nije indoeuropski, ostaje velikim dijelom nedešifriran unatoč tisućama pronađenih zapisa, od kojih je najznačajniji upravo onaj koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu - čuvena "Zagrebačka lanena knjiga". Ipak, etiketa "misterija" skriva činjenicu da o Etruščanima znamo iznenađujuće mnogo. Njihove nekropole, zamišljene kao gradovi mrtvih koji zrcale gradove živih, prava su riznica podataka. Kroz njihovu sepulkralnu umjetnost, živopisne freske i bogate grobne priloge, otkrivamo narod koji je slavio život sa strašću i veseljem, narod koji je bio sve samo ne nepristupačan. Trebalo je samo, kako kažu stručnjaci, kopati malo dublje.
Ono što je najviše intrigiralo, a često i sablažnjavalo njihove suvremenike, Grke i Rimljane, bio je položaj žena u društvu. U svijetu gdje su Grkinje i Rimljanke uglavnom bile ograničene na kućanstvo, etruščanske su žene uživale zapanjujuću slobodu. Sudjelovale su u javnom životu, bile su pismene, mogle su posjedovati imovinu i zadržavale su vlastita prezimena. Freske i sarkofazi prikazuju ih kako ravnopravno leže uz muškarce na banketima, piju vino i, kako se grčki povjesničar Teopomp skandalizirano žalio, "nazdravljaju kome god požele". Scene sa sarkofaga, poput poznatog "Sarkofaga supružnika", odišu opuštenom intimnošću i ravnopravnošću. Za razliku od grčkih simpozija, koji su bili isključivo muška zabava, etruščanske su gozbe bile društveni događaji na kojima su žene bile aktivne i vidljive sudionice. Ta njihova javna uloga, samopouzdanje i briga o izgledu, vidljiva iz brojnih pronađenih ogledala, nakita i posudica za kozmetiku, šokirala je patrijarhalne kulture koje su ih okruživale.
Religija je prožimala svaki aspekt etruščanskog života. Bili su duboko pobožni, vjerujući da se božanska volja očituje u svakom prirodnom fenomenu. Razvili su složene vještine proricanja, a Rimljani su njihove svećenike smatrali najvećim stručnjacima na tom polju. Najpoznatija metoda bila je hepatoskopija - gatanje iz jetre žrtvovane životinje, najčešće ovce. Vjerovali su da je jetra mikrosvemir, a njezini su dijelovi odgovarali različitim božanstvima. Kult mrtvih bio je iznimno razvijen, ali ne u mračnom i sumornom smislu. Njihove su grobnice bile raskošne kuće za vječnost, opremljene svime što bi pokojniku moglo zatrebati u zagrobnom životu. Freske koje krase zidove grobnica u Tarquiniji ili Cerveteriju ne prikazuju tugu, već slavlje života: scene banketa, plesa, glazbe, lova i ribolova. One svjedoče o njihovoj "joie de vivre", radosti življenja i uvjerenju da je smrt tek prijelaz u drugu, ali jednako živahnu, fazu postojanja.
Često zasjenjeni veličinom Grčke i Rima, Etruščani su bili istinski titani svoga doba i kulturni most koji je prenio helenske utjecaje na Apeninski poluotok. No, njihov doprinos bio je daleko veći od puke transmisije. Rim, prije nego što je postao rimski, bio je etruščanski grad. Tri od sedam rimskih kraljeva bili su Etruščani. Bili su vrsni inženjeri i graditelji. Područje koje danas poznajemo kao Rimski forum, nekoć močvaru, isušili su upravo oni svojim naprednim sustavima odvodnje. Čuvena Cloaca Maxima, veliki kanalizacijski sustav Rima, njihova je tehnološka ostavština. Uveli su luk kao ključni arhitektonski element, bez kojeg je rimska gradnja nezamisliva. Čak su i rimski brojevi, jedan od najtrajnijih simbola Rima, zapravo etruščanski izum. Njihova dominacija na moru i kopnu bila je neupitna; trgovali su s Feničanima, Grcima, Egipćanima i širili svoj utjecaj od Korzike i Sardinije do obala Španjolske. Rim se, doslovno i figurativno, uzdigao na ramenima Etruščana.
Pa kako je onda tako moćna civilizacija nestala? Njihov pad nije bio rezultat jednog kataklizmičkog događaja, već sporog procesa koji je trajao stoljećima. Ključna slabost Etruščana ležala je u njihovoj političkoj rascjepkanosti. Nikada nisu stvorili jedinstvenu, centraliziranu državu. Njihov svijet bio je labava konfederacija neovisnih gradova-država, poput Tarquinije, Veija ili Caerea. Iako su dijelili zajednički jezik, kulturu i religiju, nisu imali ujedinjenu vojsku koja bi se suprotstavila zajedničkom neprijatelju. Kada je Rim, izgnjavši posljednjeg etruščanskog kralja 509. pr. Kr., počeo svoju ekspanziju, osvajao ih je grad po grad. Prvi je pao Veii 396. pr. Kr., a posljednja Aléria 259. pr. Kr. Etruščani nisu bili istrijebljeni; postupno su asimilirani, postajući rimski građani. Njihova kultura preživjela je kroz brojne običaje koje su Rimljani usvojili, od gladijatorskih borbi, koje su izvorno bile dio etruščanskih pogrebnih rituala, do religijskih obreda. Ipak, njihov je jezik s vremenom izumro, a s njim je nestao i golem dio njihove književnosti i povijesti, ostavljajući nas da njihovu priču slažemo iz fragmenata, poput detektiva koji istražuju fascinantnu, ali djelomično izbrisanu prošlost.
Otvori KEKS Pay
Etrušćani su slični današnjem društvu,liberalizam...nakon njih kako pišete došli Rimljani i makli žene kada su skužili da su dobile moć,ušle u politiku i prestale rađat,odgajat djecu.kupuju pse i mačke kao prijatelje.Povijest se uvijek ponavlja kako se meni čini