U književnosti Adriana Kuči prepoznaje se po snažnomu emotivnom izrazu, po spoju dokumentarnoga i intimnoga te po stalnom traganju za pripadnošću.
Njezina kućna adresa već je dva desetljeća u Ljubljani, no njezin rodni grad, Sarajevo, ujedno je njezina tiha i trajna točka prijeloma – središte svega što jest i polazište njezina stvaralaštva. Stoga ne iznenađuje odabir teme sadržane i u nazivu njezina novog romana "Ime mi je Sarajevo", upravo objavljenog u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Despot Infinitus. Radnja ovog romana smještena je u sam epicentar traumatične povijesti rata u Bosni i Hercegovini kojem je osobno svjedočila – opsadu glavnog grada početkom 90-ih, jednu od najduljih opsada modernog doba, čime ulazi u korpus književnosti koja tematizira rat na prostoru bivše Jugoslavije, ali ga istodobno širi izvan granica svjedočanstva.
'Ratom se ne bavim zato što želim, nego zato što ga nosim u sebi, u načinu na koji dišem. Nametnut je čovjeku, kao bolest'
U romanu "Ime mi je Sarajevo", u izdanju Despot Infinitusa, književnica Adriana Kuči otvara jednu od još uvijek najtežih tema stvarnosti u susjednoj BiH – opsadu Sarajeva. No, ona to ne čini kroz uobičajeni registar ratnog svjedočenja, već kroz intimnu i emotivnu pripovijest djevojke Lane
Komentara 4
Dali bi dobila pažnju da je pisala o tome zašto su Hrvati nestali iz Sarajeva a i drugih gradova gdje su muslimani većina. A usput, muslimani su ostali tamo gdje su Hrvati većina. Ali to je tema koja nije tako zanimljiva jer se tu radi o proganjanju Hrvata od strane muslimana. Zanimljivo je samo obrnuto, makar se izmislilo.
A jel baš nacionalizam il nekaj drugo ?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Lupetanje iz šupljeg u prazno