Dok publika promatra kako na kazališnim daskama bez napora preuzima uloge koje utjelovljuje, postaje jasno zašto Marina Galić osvaja nagrade i srca gledatelja. Iako kazalište nema blještavilo filma koje okuplja širu publiku, za one koji žele osjetiti život drugim očima, uživo, bez ikakvih filtera, ono ostaje neodoljivo.
Kazališna dvorana šušti dok se svjetla polako gase. Nema "cut!", nema druge šanse. Predstava počinje, a svaka riječ, svaki pogled, svaki dah ostaje zabilježen samo u sjećanju publike. Marina voli upravo to – nepredvidivost trepteće svijeće koja nikad ne gori dva puta istim plamenom.
– U filmu imate montažu. Na pozornici imate samo hrabrost – kaže glumica, čiji se prvi susret s kazalištem dogodio u 15. godini, na predstavi "Parzival" u Frankfurtskom Schauspielhausu.