Sve je bilo tiho. Čuli su fijuk vjetra, vlastito disanje i jauk duša nevino stradalih. Gotovo kao jedan, skinuli su kape, pognuli glave i održali minutu šutnje u znak žalosti. Suze su tekle. Dva tijela, vjerojatno braća, čvrsto su se držala jedno za drugo. Drugi par tijela, jedno veće od drugoga. Veće je čak i u smrti držalo obje ruke ispružene prema manjem, otac koji u svojim posljednjim trenucima još pokušava zaštititi svoje dijete. Nekima su ruke bile vezane užetom na leđima.
Drugi su bili iskrivljeni, glavom zabačenom prema naprijed ili prema natrag, a njihova borba kao da je govorila: "Zakopani smo živi. I dok su na nas bacali lopate zemlje jednu za drugom, još smo vapili: 'Želim živjeti, želim živjeti!'" Riječi tjeskoba i bijes premalo su da bi mogle opisati osjećaje ljudi na mjestu masovne grobnice. Izjava "lišeno svake ljudskosti" nije dovoljno jaka da opiše monstruozne zločine koje su počinile srpske oružane snage. Takav prizor dočekao je tim znanstvenika u UN-ovoj misiji identifikacije žrtava u Hrvatskoj kad su počeli otkopavati masovnu grobnicu.
Henry Lee istraživao je ubojstvo JFK-a, a u Hrvatskoj je s Primorcem identificirao ratne žrtve
Knjiga "Pucanj u Hrvatskoj", kinesko-američke autorice Xiaping Jiang, napisana je na kineskom i engleskom. Inspirirana je stvarnim događajima, uz miješanje činjenica i fikcije, a autorica je iz prve ruke doznala sve detalje jer je njezin suprug upravo dr. Henry Lee.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.