Zašto ljudi toliko vole mjuzikle? Koliko ljudi toliko odgovora. Zašto su oni jedan od aduta kulturne ponude u svim kulturnim prijestolnicama svijeta? Zato što su vrhunac izvedbenih umjetnosti na koji hrle tisuće posjetitelja. Sve je to znala direkcija HNK Zagreb kada su za prvu predstavu svoje nove scene, za HNK2, izabrali mjuzikl „Cabaret“. Željeli su spektakl za početak rada nove zgrade, ali su istovremeno željeli pokazati do kuda mogu doći njihovi ansambli – Drama, Balet, Opera i Orkestar – kada stvaraju zajedno. Pri tome su i tematski odgovorili na sve gušći mrak koji prijeti našem svijetu, jer on postaje sve sličniji tom kraju dvadesetih godina 20. stoljeća u Berlinu, neposredno prije nego što će nacisti osvojiti vlast u Njemačkoj i u ludilu vladanja svijetom pobiti milijune.
Sve to ipak je bio tek prvi korak do ovacija publike kojima je ispraćena prva premijera „Cabareta“, ona održana u petak (zbog dvorane s nešto više od 300 mjesta kada je otvoren rupa za orkestar, druga je zakazana za subotu, s novom postavom izvođača) jer ključan je bio odabir autora. Leo Mujić, koreograf velikih strasti, čovjek koji na vrlo osoban način 'čuje' i poštuje glazbu, redatelj je i koreograf „Cabareta“, predstave koja je nastala na temelju djela Joea Masteroffa, Johna Kandera i Freda Ebba i to autorskih prava za izvedbu verzije mjuzikla iz 1987. godine, koja se razlikuje od verzija koje danas vladaju pozornicama Broadwayja i West Enda. Dino Pešut, stalni dramaturg HNK Zagreb, napravio je odličan posao prijevodom dramskog predloška, te prije svega pjesama (istinski broadwayski zvuči „Lova vrti sav ovaj svijet“), od kojih su mnoge hiper poznate, jer su i dio hit filma Boba Fossea, remek-djela kroz koje mnogi i danas gledaju „Cabaret“.
Dirigent i autor glazbenog dijela prepjeva je Ivan Josip Skender, još jedan ključni 'kotačić' autorskog tima predstave, jer on je stvorio (i stvara je na svakoj izvedbi) glazbenu matricu koja omogućava svim izvođačima da daju svoj maksimum, te energijom i zajedništvom osvoje publiku. Scenografija je djelo Stefana Katunara, posve je jednostavna i lako mobilna, kako bi cijela pozornica na brz i lak način postala prohodna za plesne izvedbe. Tu scenu svjetlo Aleksandra Čavleka mijenja od raskoši Kit kat kluba do otužnih soba za najam predratnog Berlina, doprinoseći atraktivnosti predstave. No vizualno je najveći posao odradila kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, stalna Mujićeva suradnica, za koju pretpostavljamo da je i autorica make-upa. Kostimi su bogati značenjem i simbolikom koja se doslovno može guliti u slojevima, baš kao što ih ona guli s tijela izvođača. Kroz kostime se progovara o ludim dvadesetima u Berlinu, o vremenima propasti svijeta, koja osjećamo i danas, ali o slobodama, kako seksualnim tako i rodnim. Te blještave „krpice“, igra halterima na muškim i ženskim nogama, šljokice i umjetne trepavice jasno pokazuju svijet koji balansira na rubu provalije. I početak tog pada kada izvođači ostaju ogoljeni do krhkosti ljudskog tijela, izloženih lica s kojih je skinuta šminka.
I te kako svjestan da u Hrvatskoj nema „škole“ za mjuzikle i da imamo ograničeni broj glumaca koji podjednako dobro glume, pjevaju i plešu, Mujić je mudro okupio izvođače. U prvi red izvedbe namjerno je gurnuo plesače. Oni su nositelji slobode, seksepila, različitosti, a predvode ih Bálint Rauscher, također stalni Mujićev suradnik, a ovdje i autor dramaturškog koncepta predstave te asistent na koreografiji i režiji te mladi Vid Vugrinec, koji svojom vitkom i visokom figurom uz odličnu plesnu tehniku donosi i glavni vizualni preokret predstave, kad svijet šljokica, glamura i šminke, odmah na početku drugog čina, progutaju ratne trube i stvarnost.
'Cabaret' odgovara na mrak koji prijeti našem svijetu, sve sličniji onome u Berlinu uoči dolaska nacista na vlast
U svakom svom velikom, narativnom baletu, Mujić je dokazao da najbolje barata velikim grupnim plesnim scenama kao i duetima u kojima se lome sudbine junaka priče, pa to slijedi i u "Cabaretu" u kojem uz plesni ansambl velike i važne zadatke stavlja na ramena ansambla Kluba Kit Kat, dakle pjevača. Glavne uloge glumaca imaju podosta složene pjevne dionice, ali ne i plesne, što je mudra odluka. Na prvoj premijeri vidjeli smo Marina Klišmanića kao Clifforda Bradshawa i Damira Markovinu kao Ernesta Ludwiga i obojica su ne samo dobri, već su i svojim odličnim pjevanjem iznenadili publiku. Ivana Boban bila je sjajna u ulozi vlasnice pansiona, te je na najbolji mogući način iskoristila potporu svog glavnog partnera, Ozrena Bilušića, člana Opere koji se u mjuziklu, glumstvenošću i prirodnim šarmom, snašao kao riba u vodi. Tesi Litvan pripao je možda i preveliki pjevački zadatak, pjesma „Budućnost mi pripada“, koja iz pastorale mora prijeći u vojnu koračnicu i nacističko ludilo vojnih parada.
Ipak iznad svih ovih izvođača svoji par koji je poslom kojeg je obavio na „Cabaretu“ dokazao da i mi imamo mlade glumce koji su, kako Mujić kaže, „3 u 1“ izvođači, ali i da je HNK Zagreb ovom predstavom obavio još jedan dio svog posla, stvorio je dvije velike nove zvijezde. Oni su Lana Ujević Telenta koju smo vidjeli u ulozi Sally Bowles, i Fabijan Komljenović kao Emcee. Ujević Telenta je uz sjajno pjevanje (dokazano i u „Dnevniku velikog Perice“) ovdje i glumački snažno dočarava lik mlade žene koja kroz život prolazi zagledana u snove, ne videći stvari koje su pred njom, od seksualne orijentacije čovjeka kojeg voli do političkog mraka koji proždire grad kojeg voli još i više.
Emcee, ceremonijal meštar uloga je po kojoj će se dugo pamtiti ovaj „Cabaret“, unatoč tome što je do sada za tu ulogu na zagrebačkoj kazališnoj sceni sinonim bio Dražen Čuček koji je bio Emcee u Komedijinom „Cabaretu“. Fabijan Komljenović ovdje je u ulozi koju je, kako sam kaže, sanjao cijeli život, iskoristio sve prednosti svog obrazovanja, jer on je završio ADU, ali i Glazbenu akademiju. Pokazao je svoj odličan glas kao i bezbrojne načine na koje ga zna koristiti, a trud koji je uložio u ples doveo ga je na nivo da uz školovane (i iskusne) baletne umjetnike izgleda kao da je jedan od njih. Na njemu je bio najveći teret prve premijere "Cabareta", a taj je teret nosio tako da je nagrađen ovacijama publike. I zbog njega sada vjerujemo da za mjuzikle u Hrvatskoj dolazi nova renesansa.
Otvori KEKS Pay
