Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura

Bez hrvatskog proljeća, ne bih napisao "Pse u trgovištu"

28. travnja 2004. u 00:00 128 prikaza

S Ivanom Aralicom (1930), autorom opsežnoga i značajnoga opusa od tridesetak romana, zbirki pripovjedaka i političkih eseja, razgovaramo u povodu izlaska njegova romana "Psi u trgovištu" u sklopu Večernjakove biblioteke.

Roman "Psi u trgovištu", objavljen 1979, bio je Vaš prvi veliki uspjeh. Je li Vas rigidnost tadašnjeg političkog okruženja uputila na to da suvremenost/svevremenost posredujete dalekom prošlošću?

- Veselko Tenžera, koji je roman pročitao u rukopisu i bio u ulozi recenzenta koji će presuditi treba li ga tiskati u cijelosti ili u dijelovima, u objavljenoj će ga recenziji nazvati "geologijom vlasti". Da biste se u to vrijeme, kad Tito vlada kao što je vladao Sulejman Veličanstveni, bavili Titovim načinom vladanja, nije bilo drugog načina nego da se dohvatite Sulejmana. Okušat ću ja i druge načine, primjerice u "Okviru za mržnju", ali tek kad Tita ne bude živa, a njegov se obezglavljeni režim "Tito i nakon Tita" počeo raspadati. I tada sam imao priliku vidjeti koliko je to tvrdo i rizično. Lavež pasa, oštenjenih u štenari iste kuje, prati me do današnjeg dana.

Je li za pisca bolje biti blizu ili daleko od političke moći?

- Tu ne može biti jednostavna odgovora, jer ima raznih pisaca i različitih vlasti. Odgovor ili blizu ili daleko, kako god okreneš, bio bi najgluplji mogući odgovor. Isto tako ni jedan odgovor s pretenzijom da bude općevažeći ne bi bio nimalo pametniji. I zato ću se ograničiti na svoj slučaj i na slučaj romana "Psi u trgovištu". Zapravo, na relaciju pisca i vlasti kao teme. Zar mislite da bih ikada napisao "Pse u trgovištu" da nisam bio sudionik "hrvatskog proljeća" i da nakon njegova sloma i progona koji su uslijedili nisam jedne noći sanjao grozomoran san kako prolazim kroz neki gradić, bit će Kistanje, a na mene sa svih strana nalijeću čopori pasa i hoće da me rastrgaju? Nikada! A to bih, samo u drugom aranžmanu, u povodu nekog drugog loma, mogao reći za dobar dio svojih romana. Ako želiš o nečemu dobro pisati, moraš to i dobro poznavati. A vlast se ne može dobro spoznati ako je gledaš samo izvana. Moraš je gledati iznutra, iz nje same!

Vaši su "romani s ključem" izazvali dosta kontroverzija i polemičke reakcije. Jesu li u cijeloj toj priči izvanknjiževni elementi zamijenili književne?

- Ako mislimo na kritiku i kritičare, jesu! Najgrlatija je bila stranačka književna kritika. Zagovornici fukarizma i pripadnici FAK-inaže! A mislimo li na pisca romana, onda zamjene književnih s izvanknjiževnim elementima nije bilo. Ali do jedne druge zamjene kod pisca jest došlo. Dok sam u "Psima u trgovištu" Tita zamijenio Sulejmanom i, kako ste rekli, poslužio se posredovanjem prošlošću, u "Sebastijanovim pričama" ("Ambri", "Fukari", "Svetinki") poslužio sam se "romanom s ključem" ili tipom romana reportaže. Osvojen je prostor i političke i književne slobode. I ja sam ga koristio! A to što su se javili stranački i klanovski književni kritičari, da obrane fukarizam, FaK-inažu i svoje političke istomišljenike, nije mnogo različitije od laveža pasa, koji sam slušao dok sam pisao "Pse u trgovištu". Nedužno alegorijsko štivo!

Kako doživljavate svoga najžešćeg oponenta Miljenka Jergovića kao pisca? Jeste li čitali njegov najnoviji roman "Dvori od oraha" i što o njemu mislite?

- Kad me je počeo, bez ikakva povoda s moje strane, blatiti kako nikad nitko nikoga nije u hrvatskoj književnosti blatio, doživljavao sam ga kao neodgojena mladca kojemu nije poznato da je patricid u suvremenom svijetu sramota. Kad sam obratio pažnju na sve ono što taj piše, u Hrvatskoj i Bosni, i kao pisac i kao novinar, vidio sam da se oba pisma prožimaju, novinarsko i književno, i da on, jednako kao mene, blati sve autoritete, radilo se o osobama ili o institucijama. Tada sam ga počeo doživljavati kao zahvalan materijal za ispisivanje parabole o fukarizmu. Kad sam parabolu o fukarizmu u romanu "Fukara" napisao, strahovao sam da bih mu mogao nauditi i postati sukrivac u njegovu potonuću. A sad, kad se obistinilo upozorenje mojih prijatelja da mu, stavljajući ga u središte parabole o fukarizmu, dajem važnost koju nema, pa on na osnovi moje potpore doživljava uspjehe u sredini fukarizma i FAK-inaže, sada sam veoma zadovoljan da je ostao neoštećen i, za neke, uspješan. Milo mi je čuti i ocjene nekih kritičara njegova romana "Dvori od oraha". Oni tvrde da je u tom romanu Araličin epigon i da se ono što u tom romanu valja temelji na tom epigonstvu. Radovat će me i njegovi daljnji uspjesi, jer što god oni budu veći, bit će manje razloga za prigovor prijatelja da sam mu dao veću paradigmatsku vrijednost nego je zaslužuje. A najnoviji mu roman nisam čitao i neću! Jedno, načitao sam ga se, a drugo, on je za mene apsolvirana tema.

Strahimir Primorac

više

Što da žalim!

Jeste li ikada požalili što ste napisail "Ambru", "Fukaru" i "Svetinku"?

- Nikad! Ali je istina i to da nisam imao kada. Tek što sam ih napisao! Što da se kajem? Nije to bio mladenački ili trenutni "porod od tmine", bio je to dugo godina pripreman čin. U "Sebastijanove priče" ugrađen je dobar komad mog života i mojih muka. Žarko ih želim vidjeti u novom izdanju pod zajedničkim naslovom "Sebastijanove priče". Neka se zna da sam taj posao završio i da počinje proces u kojemu će modeli nestajati iz javnog života, a nastavit će živjeti likovi po njima stvoreni.

više

Nikad nisam imao ničiju stranačku iskaznicu

Što trenutačno radite? Niste politički aktivni kao prije, no i dalje ste član HDZ-a. Jeste li izabrali političku mirovinu?

- Pišem, što sam uvijek činio! Čak i kad se izvana činilo da to ne činim! A politički nisam aktivan jer su prošli dani stvaranja i obrane hrvatske države, kad sam ja procijenio da moram biti aktivan. Ni jedna se stranka ne može pohvaliti da je izdala člansku knjižicu na moje ime, pa ni HDZ. Ne odričem se ja ovim što rekoh HDZ-a, ni ovoga kakav je sada ni onog kakav je nekad bio. Pogotovo ne negdašnjega, kad je bio više pokret nego stranka! Nego želim reći da me članstvo u strankama ni prije ni sada nije zanimalo. Mene je uz HDZ vezivala, osim programa, i osobnost pokojnog predsjednika Tuđmana. Kad je on otišao tamo "gdi za vazda gre se", i ja sam otišao iz politike. Ostao sam prisan i srdačan sa svim ljudima, otišli oni iz HDZ-a ili u njem ostali, s kojima sam takav bio i u vrijeme Tuđmanova života. Što se mene tiče, tako će i ostati, ali nakon njega vezivanja uz bilo koga kao uz njega neće biti. Ne zato što ne bi bilo ljudi vrijednih da ih se podrži, nego zato što ni jedan od njih ne radi onako težak posao kakav je on radio, da bi mu moja pomoć trebala.

oglasila se
Mikulić pokazala užasne poruke koje je dobila nakon objave o sinu: Nije li te sram, neka djeca stvarno su bolesna
G
PASTELNO PROLJEĆE
Guess nagradni natječaj - uslikaj svoju kombinaciju i osvoji nagrade!