Francuski redatelj Arnaud Bernard trenutačno je jedan od najzaposlenijih i najtraženijih u svijetu opere. Naravno, dok boravi u Rijeci, najviše pažnje i vremena posvećuje postavljanju Puccinijeve "Turandot", koja će u utorak, 7. travnja imati premijeru u HNK Ivan pl. Zajc. Ali, već radi i na brojnim drugim produkcijama koje ga čekaju širom svijeta: od milanske Scale, gdje će nakon Rijeke postaviti Bizetove "Lovce na bisere", pa do Teatro Colón u Buenos Airesu, gdje ga 2028. godine čeka čitav novi ciklus Wagnerova "Prstena Nibelunga".
Riječka "Turandot" bit će mu prva režija tog slavnog Puccinijeva djela.
– Problem s tradicijom izvođenja "Turandot" je u tome što publika dolazi u kazalište očekujući na pozornici Kinu. "Turandot" zapravo nema veze s Kinom, kao što ni "Carmen" nema stvarne veze sa Španjolskom. Okruženje može biti kinesko ili španjolsko, ali temeljne poruke su univerzalne. To je priča o osobi koja se boji ljubavi i koja postupno otkriva da ljubav mijenja život – i sve oko nas" – rekao nam je Bernard nekoliko dana prije premijere.
– Na mojoj pozornici neće biti Kine, a ni politike. Mogao bih, primjerice, radnju smjestiti u vrijeme kulturne revolucije i pretvoriti likove u političke figure. Ali prava priča princeze Turandot je priča o nemogućoj ljubavi i strahu od ljubavi. Postoji represivni svijet, ljudi koji oko nje žive kao robovi i u kojem se širi njezina "bolest". Jer ona zapravo jest bolesna osoba, sve dok se nešto ne promijeni zahvaljujući Kalafu. To je bit ovoga djela, a ne Kina. Politička dimenzija nije važna.
– Čak ni u likovima trojice ministara Pinga, Panga i Ponga? – pitamo.
– Ministri su trojica duhovitih likova, gotovo iz tradicije "commedije dell'arte", koji također potvrđuju da je riječ o bajci s jednostavnom porukom: ljubav može sve promijeniti – opisuje svoje viđenje ove opere Bernard.
– Zamislite svijet nalik onome iz "Metropolisa", filma Fritza Langa iz 1927. godine. Svijet stroja, hijerarhije, podjela, u kojem su svi prisiljeni biti isti. To je bila inspiracija, ali ne i doslovna slika. Predstava neće biti mračna poput "Metropolisa". Na kraju dolazi promjena: ljudi koji su u takvom svijetu izgubili humanost ponovno postaju ljudi zahvaljujući ljubavi. "Turandot" mora ostati bajka – strastveno svoju koncepciju tumači Bernard, koji ima veliku prednost pred mnogim drugim režiserima: on je glazbenik koji je svijet opere i partiture temeljito upoznao iznutra, kao član orkestra, violinist.
– Kao glazbenik, vjerujem da je sve sadržano u partituri – sama priča i odnosi među likovima. Ništa od toga nećemo promijeniti, osim konteksta koji nije stvar glazbe, nego libreta – govori.
Opisao nam je i svoje viđenje lika princa Calafa: "Tvrdoglav, strastven, snažan, spreman mijenjati svijet." Dodaje i da u "Turandot" nema dubokih psiholoških slojeva jer likovi su zapravo arhetipovi.
Ništa nam nije želio reći samo o liku robinjice Liù i njezinoj žrtvi.
– To ne mogu otkriti, vidjet ćete u predstavi – odgovorio je.
Slavni redatelj svoju suradnju s riječkim ansamblom opisuje kao ugodnu i normalnu. Ističe da su svi profesionalni, dobro pripremljeni, a zbor izvrstan.
Pitali smo ga i koliko na njegov rad utječu aktualna turbulentna događanja u stvarnom svijetu i koliko ih, dok radi na novoj operi, uopće prati.
Moram ih pratiti – kao građanin i kao umjetnik. Svijet oko sebe gledamo očima današnjice, a ne Puccinijeva vremena. Naravno da to sve utječe na interpretaciju – odgovara, ali ipak je optimističan i nema osjećaj da se i u stvarnosti približavamo distopijskom svijetu.
Ipak, primjećuje velike promjene u kulturi i svijetu opere, osobito nakon pandemije. Jasno mu je da se prioriteti današnjeg društva mijenjaju, da ratovi dodatno opterećuju proračune i da kultura trpi rezove.
– Opera je skupa umjetnost i bez određenog iznosa novca ne može, ali manji budžeti ne moraju značiti i pad kvalitete. Rješenje je u pametnijem upravljanju i koprodukcijama, a manjak sredstava može potaknuti i kreativnost – zaključuje.
Nakon premijere, "Turandot" će u riječkom kazalištu, pod glazbenim vodstvom maestra Valentina Egela, uz izmjene dvaju postava, biti izvedena 10., 11., 13. i 14. travnja. U premijernoj podjeli, kao princ Calaf, u jednoj od najpopularnijih tenorskih arija svih vremena "Nessun dorma" morat će se iskazati Bože Jurić Pešić, uz dvije nacionalne prvakinje: u naslovnoj ulozi nastupa Kristina Kolar, a kao Liù Anamarija Knego. U ostalim ulogama nastupaju Sergej Kiselev, Luka Ortar, Jure Počkaj, Marko Fortunato i Aljaž Žgavc.
Otvori KEKS Pay
