Da nije Branimira Glavaša i Ante Gotovine, valjda se ne bi ni znalo da su u Hrvatskoj uskoro lokalni izbori. Jedino su oni, naime, uzburkali nezanimljivu predizbornu žabokrečinu u kojoj isti likovi ponavljaju potrošene fraze koje više i ne dopiru do ušiju birača. Glavaš je iznenadnim regionalističkim udarom na Ivu Sanadera u Osječko-baranjskoj županiji započeo kampanju za lokalne izbore, usput otvorio pitanje budućeg raskola u HDZ-u i dojučerašnjeg stranačkog šefa, za čije je ustoličenje on sam vrlo zaslužan, nazvao najvećim prljavcem u državi, dometnuvši da pješčani sat Sanaderove vladavine u državi i HDZ-u nezadrživo curi prema kraju.
Ante Gotovina, figurativno rečeno, daljinskim upravljačem s neke neotkrivene destinacije ionako već tri godine utječe na većinu političkih gibanja u Hrvatskoj, pa ni lokalni izbori nisu iznimka. Zbog lova na Gotovinu, naime, Sanaderu, a time i HDZ-u kojemu je na čelu, pada rejting među pristašama u zemlji. Postalo je upitno može li HDZ i ovaj put računati na svoje tradicionalno biračko tijelo, a iz bruxelleskih centara moći nikako ne stiže nagrada za kooperativnost u obliku početka pregovora za priključenje EU.
Bez toga, naime, svi Sanaderovi napori ostat će jalovi. Na mitu o Gotovini, pak, mnogi zidaju svoju snagu. Uz njega se prislanjaju i pravaši, i oni desniji od HSP-a, a potpredsjednik HSLS-a i Sanaderov koalicijski partner Stanko Zrilić ovoga je tjedna ugostio novinare u zadarskom HSLS-u prigodno ukrašenom velikom fotografijom Ante Gotovine.
Izvan, dakle, te dvije priče, te stare zagrebačke sage o Milanu Bandiću, nema ničega što bi motiviralo javnost da se zainteresira za izbore. Kad neki građani i osjete potrebu da se uključe, na primjer, u neku kontakt emisiju, uglavnom izražavaju revolt zbog količine afera u koje su umiješani lokalni političari, čini im se da u prethodnom mandatu ništa nije učinjeno i da su sva obećanja iznevjerena. Obećanja, pak, idu u politički folklor koji se podrazumijeva, ali kad se analizira kako funkcioniraju stranke i neovisni izborni kandidati, te kad se pogledaju postizborne strategije u osvajanju vlasti, postaje vidljivo da priče o sretnijoj budućnosti, punoj projekata koji će biračima osigurati bolji život, služe samo kao kulisa iza koje se igraju prave igre.
One najčešće nemaju veze s obećanjima, nego s elementarnim porivom da se osvoji ili zadrži moć, pa se u tom cilju udružuje ljevica s desnicom, a uspješnost savezništva procjenjuje se brojem mandata u nekom lokalnom predstavničkom tijelu.
Ni ovi lokalni izbori nisu iznimka po poplavi neovisnih lista kojima različiti ljudi pokušavaju ući u politiku. Većina je neovisnih lista unaprijed osuđena na neuspjeh, a u konačnici ispada da su zapravo odigrale igru u korist najjačih jer primjenom DHondtove metode njihove glasove dijele upravo oni. One neovisne liste koje nekim čudom uspiju osvojiti pokoje mjesto u lokalnom parlamentu uglavnom postaju visokocijenjena roba na tržištu jer gotovo i nema cijene koju relativni izborni pobjednik ne bi platio onome tko će mu omogućiti da sklopi većinu i konzumira vlast. Na skorim lokalnim izborima najzanimljivija bit će kretanja vezana uz HDZ i desne političke stranke, poput HSP-a, HB-a, HIP-a, koje mu konkuriraju u istom biračkom polju. Hoće li se HDZ-ovi birači podijeliti i koliko će ih ostati uz stranku kojoj su 15 godina bili vjerni?
Hoće li nakon lokalnih izbora početi faza unutarstranačkih previranja u kojima će se pokušati poljuljati položaj Ive Sanadera na čelu HDZ-a? Hoće li to u kombinaciji, kako se sad čini, s izglednim odbijanjem EU da počne pregovore s Hrvatskom i bez Gotovine u Haagu, izazvati prijevremene parlamentarne izbore već potkraj godine? Hoće li kretanja u Hrvatskoj, ali i oko nje, nakon lokalnih izbora potvrditi da je Franjo Tuđman bio u pravu kad je govorio da međunarodna zajednica gleda Hrvatsku samo u paketu sa Srbijom? Hoće li okolnosti u kojima se trenutačno odigravaju i lokalni izbori ojačati radikalniju desnicu? Hoće li se ona infiltrirati u HDZ, radikalizirati stranku i boriti se za vlast na sljedećim izborima za Sabor, što se, inače, već planira u tim krugovima?
Sve su to pitanja na koja se sad ne vide odgovori, ali nije isključeno da će se nakon lokalnih izbora početi jasnije nazirati. Uglavnom, iako po logici stvari imaju manju važnost u hijerarhiji različitih vrsta izbora, skori bi lokalni izbori, upleteni u mrežu različitih unutarnjih i vanjskih političkih silnica, na kraju mogli biti sudbonosni za politiku na državnoj razini.
Otvori KEKS Pay
