Čitatelj Antun Šestanović iz Zagreba, Marjanovićev prilaz 7, poslao nam je vrlo zanimljivo pismo. Budući da u dostupnoj mu literaturi o ljekovitu bilju nije našao ništa, moli Vrtovu pomoć.
"Riječ je o biljci koju u južnom dijelu Dalmacije zovu "motar", a koja raste takorekuć iz kamena, najbliže moru od svih kopnenih biljaka", piše gospodin Šestanović. "Poznato mi je, a u to sam se i uvjerio, da je kuhana i ukiseljena jestiva. Odličan je prilog paštetama, pršutu i tvrdim sirevima. Svojedobno je spominjana u Vrtu u receptu za marinirane inćune ("Stephan otkriva svoje tajne recepte") kao morska trava "mutara". Veoma me zanima ljekovitost te biljke, koje tegobe uklanja, jer znam da su je nekad ribari, vukući mreže na obalu, običavali žvakati. Ako je biljka ljekovita i ako imate kakve podatke, molim da objavite."
Zacijelo je riječ o biljci matar, Crithmum maritimum L., koju smo i mi našli jedino u "Enciklopediji samoniklog jestivog bilja" Ljubiše Grlića, koji joj spominje druge nazive: motar, motrika, petrovo zelje, petrovac, petrovnjak, peturak, petrak, omačalj, obalac, primorski obalac, šćulac, slatki kopar. Jedini od rječnika, ne spominjući stare autora Mikalje, Beline i Stulića, Veliki Akademijin "Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" spominje je kao motar te upućuje na (Šulekovu!) motriku te matar, "neku travu što raste kraj mora". M. Vetranović je pjevao: "Gdi se tač propina (tje., nemirno more) ter motar pokriva po kraju vrh stina".
Grlić je opisuje kao trajnicu, štitarku koja može narasti do 50 cm visoko, stabljika joj je u podnožju često odrvenjela, a inače je, kaže, pridignuta, okrugla, debela i žućkasta, a u gornjem dijelu razgranjenih mesnatih i sočnih, različito rasperanih, sivozelenih ili plavozelenih listova. Pri vrhu često ima razgranate cvatove od žutozelenkastih cvjetića, koji se razvijaju potkraj ljeta i na početku jeseni.
Matar je vrlo raširen na cijeloj jadranskoj obali i otocima, a kao namirnica poznata je još od starih Grka. Grci i Englezi, koji je uzgajaju i u vrtovima i prodaju na tržnicama, ukiseljevaju je, kaže Grlić. U nas se matar jede rijetko, osim na nekim dalmatinskim otocima. Izuzetak je Drugi svjetski rat, kad je, po anketi Bakića i suradnika, čak 40 posto stanovnika priobalja matar upotrebljavalo u prehrani. Jedina joj je prednost, ocjenjuje Grlić, što je ima mnogo. Naime, iako se u prošlosti mislilo da vitaminskim vrijednostima pomaže protiv skorbuta, istraživanja su pokazala da matar nije osobito nutricionistički vrijedan, pa ni vitaminom C te karotenom. Isto tako, kao što se mislilo, nije ni otrovan. Predlažemo da kušate prema predloženim receptima.
Božica BRKAN
