Na Silvestrovo je Silvestar Emil Anđelić iz Stare Baške na Krku
proslavio je 100., a nekoliko dana prije toga produžio je vozačku
dozvolu. Automobilom mora u kupnju u Punat ili Krk, jer u Staroj Baški
zimi ne rade dućani.
Vozio sam i Tita
Iz garaže ne mogu na provu nego na rikverc, pa mi zbog loših
lamela pomogne susjed Miro, a i povezem ga do Punta da mi, ako auto
nedajbože stane, malo pomogne priča nam barba Silvestar dok pali
svog crvenog renaulta 11.
Vozim od 1933. godine, a imam američku, hrvatsku i međunarodnu
dozvolu. Prije nekoliko godina vozio sam jednu damu do Istre, pa do
Dubrovnika, ali sad ne idem dalje od Krka. Malo me "pušta" vid,
bojim se problema na semaforima...
Kad dođe nećaku u Ameriku, kaže, čeka ga cadillac. Silvestar vozi
73 godine, a nikad nije bio kažnjen.
Jednom sam u svome subburbanu vozio i Tita prisjeća
se. Bilo je to 1947. godine, kada je išao na grob Theodorea
Roosevelta. Tog me je dana pozvao na svečani prijam u hotel Waldorf
Astoria u New Yorku, za članove Komunističke partije u SAD-u. Moja
knjižica ima broj 17. Nisam imao problema s vlastima, jer je u Americi
već tada vrijedilo pravilo "radi i šuti, pa te nitko neće dirati".
Problema je bilo samo s drugim radnicima koji su bili protiv Partije,
pa iz jednih nereda nosim uspomenu ožiljak na oku. U Partiju sam
se učlanio jer su nam nudili mogućnost školovanja, a tako sam se družio
i s Fiorellom la Guardijom, gradonačelnikom New Yorka, čije ime nosi
riječka ulica priča čili stogodišnjak.
Sa stotinama drugih Europljana 1940. godine upućen je na vojnu
obuku u tzv. austrijski bataljun.
Stavljen sam pred dvojbu: zatvor ili vojska. Znao sam da iz
zatvora uvijek izađe samo polovina zatvorenika, pa sam odabrao vojsku.
Bila mi je to prilika da napokon, nakon 15 godina u Americi, dobijem
dokumente. Moji su ostali na brodu kad sam pobjegao s njega, a kako je
Amerikancima Silvestar bilo predugačko ime, napisali su Emil. Nakon
obuke u nekoliko vojnih baza, brodom "Queen Elizabeth" stigao sam s oko
25.000 vojnika u Liverpool. Nismo znali da smo određeni za iskrcavanje
u Normandiju. Kad smo istrčali iz amfibijskog broda, vidio sam samo
nepreglednu plažu. Živjeli smo u lisičjim rupama, koja smo sami
iskopali. Punio sam top. Preživio sam, i to je to.
Po povratku u SAD dobio je tjednu pomoć od 20 dolara. Zaposlio se
kao vozač u jugoslavenskoj misiji pri UN-u, tako je susreo i Josipa
Broza Tita. To ipak nije bio Silvestrov američki san. Htio je "svoj
biznis", pa je s trojicom prijatelja osnovao transportno poduzeće.
Sam nakon dva braka
Rođen sam u siromašnoj obitelji u Sinju i od 15. godine plovio
sam na njemačkim brodovima, uglavnom po sjevernim morima, kao timunjer.
Kada smo 1925. godine pristali u San Franciscu, neki Jakov Curač i
dvojica prijatelja uspjeli su me prošvercati s broda. Pokrili su me
dekom i odvezli u restoran na adresi Markt Street 6, nekog Anđelića iz
Šibenika. Nakon godinu dana, otišao sam u New York, gdje sam proveo
cijeli, lijepi, život.
S Amerikankom češkog podrijetla Lilien Petrovom bio je u braku 40
godina, a nakon njezine smrti, 1982. godine vjenčao se sa
Starobašćankom Ivankom Brnabić. Kum im je bio neki Kinez, koji se tu
zatekao, jer njihov pozvani kum nije došao. Ona je preminula 1995.
godine. Od tada sam, čisti, pere, kuha. Najviše voli američki
doručak s jajima i slaninom, odrezak i ribu. Svaki dan pripremi si
viski sa sodom, nakon dobrog obroka popije čašu crnog vina. Njime
podlijeva meso kada kuha gulaš... Ali ne voli samoću.
Opet bih se oženio nekom dobrom ženom priznaje barba
Silvestar.
U knjizi uz bok Meštroviću i Tesli
Američka novinarka Catherine Tepeski priprema knjigu o poznatim Hrvatima u SAD-u. Uz imena Nikole Tesle, Ivana Meštrovića, Milke Trnine, Zinke Kunc, Antuna Augustinčića... uvrstit će i Silvestra Emila Anđelića jer je kao američki vojnik u II. svjetskom ratu pridonio pobjedi dobra nad zlom.
Otvori KEKS Pay
