Rijetko u ovoj kolumni spominjem fotoreportere, danas ih češće zovu fotonovinarima ili novinskim fotografima. Meni je prvi naziv prirodniji i draži, ali, istini za volju, većina su zaista fotografi. Nazivi fotoreporter i fotonovinar podrazumijevaju da će, uz fotografiju, ta osoba napisati i tekst, a fotograf samo snima. Fotonovinarstvo slikom ispriča vijest. Ipak, da ne bismo poistovjetili fotografa koji snima fotografije za osobne iskaznice, vjenčanja i ostale prigode, novinski fotograf je osoba s darom zapažanja neobičnih situacija, karakterističnih ljudskih pokreta i mimike, svega što mi nevješti i ne vidimo.
U novinama, kada se fotografija koristi i kao ilustracija, ona teži biti vijest. Ponekad je toliko rječita da uz nju ne treba tekst. Svaki je dobar fotoreporter svjestan zadatka da slikom mora pogoditi bit vijesti, ne misliti na estetiku, nego na sadržaj.
Kao i novinari, fotografi imaju cilj informirati pošteno i istinito. Cilj nikako ne smije biti prijevara jer, ako se fotografija zlorabi, može učiniti veliku štetu.
Slučaj je htio da smo na našim stranicama u samo tjedan dana tri puta pogriješili jer fotonovinar nije poštovao korake radnog procesa, odnosno nije osigurao točnost fotografije. Posljednji je korak u tom procesu opis fotografije (caption) – fotonovinar uz fotografiju koju sprema u redakcijski kompjutorski sustav, naime, mora napisati osnovne podatke o njoj: kada je i gdje snimljena, tko je ili što je na njoj i tko je autor slike.
Objavili smo fotografiju na kojoj su bivša ministrica Ljilja Vokić, Đurđa Šušak i jedan muškarac. Kako u novinama svaka slika mora biti precizno potpisana, ispod ove su bile spomenute gđe Vokić i Šušak te suprug gđe Vokić. No to nije bio suprug gđe Vokić, nego znanac Željko Dilber.
Ili, uz izvještaj s premijere Wajdina filma objavili smo sliku ispod koje piše da su na njoj poljski veleposlanik Wieslaw Tarka i britanski veleposlanik David Graeme Blunt i gđa Blunt, a zapravo je uz poljskog veleposlanika bio američki kolega Robert Bradtke sa suprugom Marshom Barnes Bradtke.
Te su se pogreške dogodile jer fotografi nisu osigurali točnost fotografije opisavši je, nego su urednicima ostavili da pogađaju tko je na slici.
Fotonovinar je dobio precizan zadatak: snimiti zgradu pri kraju gradnje na adresi Mlinovi 178 u Zagrebu, uz čijeg su investitora vezani neki mutni poslovi. Neobjašnjivo je da je fotograf snimio dvije zgrade na adresi Mlinovi 176c i 176d, a u opisu slike napisao da je riječ o kući s brojem 178. Kako bilo, objavili smo sliku pogrešnih zgrada.
Fotonovinar, dakle, ne smije biti samo fotograf, mora uza se imati olovku i papir i pisati bilješke o onome što je snimio. Fotografska je tehnologija uznapredovala do fantastičnih mogućnosti, ali neki su temelji zanata nepromjenjivi. Večernjakove fotoreporterske legende Pablo Cajzek, Drago Lipić, Božo Kelemenić... uredno bi na poleđini opisali svaku svoju sliku. Štoviše, napisali bi i vijest koja bi bila i objavljena. Danas je to previše rijetka pojava.
Otvori KEKS Pay
