Rođen je 28. srpnja 1927. u Sarajevu, BiH. Njegov otac Andrija bio je član HSS-a. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je Zenici, Visokom, Sarajevu i Zagrebu gdje se njegova obitelj preselila uoči Drugog svjetskog rata.
Na prijelazu iz 1943. na 1944. bio je zatvoren kao pripadnik Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske (USAOH). Maturirao je u Zagrebu 1946. Iz KPJ/SKJ bio je isključen tri puta: 1945, 1948. i 1967. Često je optuživan zbog nacionalizma.
Nakon rata radio je u glavnom odboru USAOH-a, bio je urednik kulturne rubrike polumjesečnika „Srednjoškolac“, a potom i glavni urednik. U tom listu su počeli objavljivati Vlatko Pavletić, Slavko Mihalić, Zlatko Tomičić i Miroslav Slavko Mađer. 1946. je upisao jugoslavistiku i talijanistiku na Filozofskom fakultetu. Tijekom studija bavio se publicistikom, književnom kritikom i prevođenjem. Diplomirao je 1951. Potom je završio dijalektološki tečaj u JAZU (sada HAZU).
Od 1952. bio je asistent na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, od 1953. do 1956. lektor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani a od 1956. do 1990. bio je na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je počeo kao asistent da bi od 1968. postao redoviti profesor. Predavao je, među ostalim, Povijest hrvatskog jezika, Starocrkvenoslavenski jezik, Suvremeni hrvatski jezik, Dijalektologiju. Doktorirao je 1957. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom „Govor u dolini rijeke Fojnice“.[PHOTOS]
Bio je jedan od autora Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku 1967. Bio je aktivan u Hrvatskom proljeću 1971. Predavao je 1969. na University of Michigan, SAD i 1971. na Sveučilištu u Regensburgu, Njemačka. Osobito je važna njegova studija iz 1978. pod naslovom „Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti“. Redoviti član JAZU postao je 1986, bio je dopisni član Makedonske akademije nauka i od 1990. redoviti član Internacionalne znanstvene akademije, a kasnije i ANUBIH.
1989. bio je među osnivačima Hrvatske demokratske zajednice. Nakon demokratskih promjena 1990. bio je član Predsjedništva SRH, a poslije potpredsjednik RH. 1992. je izabran za saborskog zastupnika. Od 1991. do 2001. bio je glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu. Bio je predsjednik hrvatsko-bugarskog društva i predsjednik Hrvatskog saveza za esperanto.
Sudjelovao je u stvaranju nazivlja i oblikovanju hrvatskog novca. Objavio je knjigu „Kune i lipe: novac Republike Hrvatske. Sudjelovao je u oblikovanju hrvatskih poštanskih maraka. Bio je član uredništva Europskog i Općeslavenskog dijalektološkog atlasa.
Umro je 19. lipnja 2009. u Zagrebu. Sa suprugom Nevenkon Košutić, povjesničarkom umjetnosti, koja je preminula 2013. dobio je troje djece: Ladu, Dunju i Hrvoja. Pokopan je na Mirogoju. Drži ga se jednim od najvećih hrvatskih lingvista 20. stoljeća.
