Saponiju nakon 120 godina rada nisu slomili ni rat ni kriza. Dok su drugi dijelili otkaze, Saponia je zapošljavala i sada je od zanata prerasla u izvoznu tvrtku sa 808 zaposlenih. O planovima tvrtke razgovarali smo s predsjednikom uprave Damirom Skenderom, koji u Hrvatskoj udruzi poslodavaca obnaša dužnost predsjednika Vijeća članica.
Nakon šest godina krize, gospodarstvo je ostvarilo 10 milijardi kuna dobiti, u kojima je i rezultat Saponije. Je li kriza gotova?
Unatoč kompleksnosti tržišnih uvjeta, lani nam je prodaja rasla tri posto, a imali smo i dobit od 21,7 milijuna kuna. Stalna borba je sigurno iscrpljujuća te bih bio najsretniji kad bismo mogli reći da je krizi kraj. Ekonomski analitičari nam nagovješćuju izlazak, ali smatram da ćemo tek sljedeće godine moći govoriti o pozitivnom trendu.
Planirate li značajnije investiranje u srednjem roku?
Do sada je u razvoj tehnoloških procesa uloženo 332,5 milijuna kuna, a ove godine investirat ćemo 17,5 milijuna kuna. U fokusu nam je inoviranje ambalaže tekućih deterdženata, s obzirom na to da u sklopu tvrtke imamo proizvodnju boca i zatvarača i taj projekt planiramo nadograđivati.
Zahtjevno tržište
Držite li da je regionalizacija poslovanja preduvjet za opstanak na tržištu?
Jedan od strateških ciljeva nam je jačanje pozicije u regiji. Saponia je tradicionalno okrenuta prema tržištima tzv. Adria regije u kojoj ostvarujemo više od 50 posto ukupnih prihoda. Najznačajnije izvozno tržište nam je BiH gdje realiziramo 30 posto ukupnog izvoza. U Makedoniji je Saponia jedna od vodećih kompanija u prodaji deterdženata, dok su nam tradicionalano jaka izvozna tržišta Crna Gora, Kosovo, Slovenija a zadnjih godina i Srbija. Sljedeći korak je otvaranje tržišta zemalja EU, ali taj je proces dugačak i zahtijeva značajnija ulaganja.
Koliko je kriza na domaćem tržištu utjecala na poslovanje kompanije?
Proizvodi održavanja čistoće i higijene u domaćinstvu su neophodni bez obzira na životni standard, no potrošači se u takvoj situaciji okreću proizvodima niže cjenovne i kvalitativne razine. Mi smo u razvoju tzv. economy segmenta ponudili linije kvalitetnih proizvoda po povoljnim cijenama. Unatoč vrlo niskoj lojalnosti, u krizi će potrošači ipak radije vjerovati domaćem proizvođaču nego proizvodu sumnjiva podrijetla.
Uloga države
Proizvođači nerijetko tvrde da su nameti previsoki i da se gotovo ne isplati proizvoditi, naročito s obzirom na to da je riječ o malim serijama u usporedbi sa svjetskom konkurencijom...
Mi ne gledamo na proizvodnju na taj način, već kroz prizmu stvaranja uvjeta za njezinu isplativost. Da bismo mogli parirati proizvodnji multinacionalnih kompanija, vodimo računa o svakom segmentu proizvodnje. Za smanjenje poreznih i parafiskalnih nameta potrebno je provesti reforme i smanjiti rashodovnu stranu proračuna, a to će dati dodatni poticaj, pogotovo onim poduzetnicima koji uspješno posluju.
Država je uložila više od 100 milijardi kuna u subvencije, međutim, čini se da su bile pogrešno plasirane. Što učiniti u budućnosti, koje industrije poticati?
Država mora jasno definirati koji su kriteriji za dobivanje tih sredstava i vezati ih uz realizaciju industrijske strategije te usmjeriti prema uspješnim poduzetnicima koji imaju viziju kako ta sredstva iskoristiti.
Rijetka ste slavonska uspješna proizvodna tvrtka. Koje su prednosti, a koje mane poslovanja u Slavoniji?
Nažalost, Slavonija danas nije regija s jakom industrijskom bazom kakva je bila prije rata. Saponia je jedna od rijetkih kompanija koja je uspjela prebroditi i rat i krizu. Na ovom području Saponia postoji već više od 120 godina i u tom razdoblju uzdigli smo se od zanatske radionice do kompanije koja godišnje proizvede više od 100.000 tona različitih proizvoda. Ne razmišljamo o prednostima i manama, već o mogućnostima daljnjeg razvoja i otvaranju novih radnih mjesta kako bismo mlade kadrove zadržali u Hrvatskoj i osigurali im ugodan život.
