Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Biznis Kompanije i tržišta

Banke gube 7 milijardi kuna – prođe li zahtjev udruge Franak

Ta bi se vrijednost otpisala na teret kapitala i bankama bi to bili čisti gubici
28. veljače 2013. u 13:11 84 komentara 407 prikaza
'09.08.2001. Zagreb- Svicarski franak zbog krize na financijskom trzistu i dalje nastavlja rasti. Ocekuje se da bi vrlo brzo mogao probiti psiholosku granicu od 7 kuna. Ilustracija.  Photo: Boris Scit
Foto: 'Boris Scitar/PIXSELL'

Kad bi bio prihvaćen prijedlog Udruge Franak da se njihove obveze prema bankama-kreditorima izračunavaju na osnovi glavnice preračunate u kune na dan sklapanja ugovora kroz cijelo vrijeme trajanja kredita, da se dakle poništi efekt promjene tečaja, a da se i kamata izračunava na osnovi marže na franke u trenutku kad su podignuti, iz imovine bankovnog sustava samo u prvom udaru bilo bi izbrisano otprilike 7 milijardi kuna. S obzirom na to da bi obveze banaka prema izvorima iz kojih su financirale kredite u švicarcima ostale, ta bi se vrijednost morala otpisati na teret kapitala, odnosno bili bi to za bankarski sustav – čisti gubici.

Kao tsunami

Riječ je o razmjerno vjerodostojnom izračunu iz odgovornog izvora, upućenog u podatke o poslovanju kompletnog bankovnog sustava. Riječ je također samo o prvom udaru. Jer, kao tsunami, uslijedili bi sljedeći udari, unatrag i unaprijed, čiju je veličinu i snagu u ovom trenutku gotovo nemoguće koliko-toliko precizno procijeniti, a kamoli izračunati. Na okruglom stolu Udruge Franak, održanom 6. veljače, postavio sam upravo to pitanje, je li neki stručnjak izračunavao, iako to – naravno – nije obveza Udruge, financijski efekt njihovih zahtjeva?

U atmosferi koja je bila potpuno tolerantna, iznio sam tadašnji aproksimativni izračun prema kojem bi bile poništene višegodišnje ukupne dobiti svih banaka. Napomenuo sam da ne diskutiram o pravnom, čak ni o moralnom aspektu problema, nego samo o financijskom. Gospođa Branka Lukačević Gregić, koja je u Udruzi vodeći stručnjak za bankarstvo, jer dolazi iz jedne banke, a sad je u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovorila je da bi prihvaćanje njihovih zahtjeva bilo tek knjigovodstvena činjenica bez bitnih materijalnih efekata. To potvrđuje da, nevezano za pravni aspekt problema, članovi Udruge Franak zanemaruju stvarnost bankovnog poslovanja. Umiješao se i profesor Ljubo Jurčić da ustvrdi da bi potraživanja dužnika u francima netko ipak morao platiti. Danas, temelji za izračun efekata promjene ugovora o kreditima sklopljenim u francima pomalo se razjašnjavaju. Naime, tih prvih sedam milijardi kuna odnosi se samo na smanjenje imovine bankovnog sustava po osnovi zanemarivanja da se tečaj švicarskog franka uopće mijenjao. Kao da krediti u francima uopće nisu dizani u francima, kao da su to bile i ostale kune, kao da banke nemaju obveze u švicarskim francima. (Iako ih zakon prisiljava da se ne smiju baviti valutnim špekulacijama, da franke dakle moraju financirati iz franaka.) Kakvi bi bili preostali udari?

Ukupni primici banaka na osnovi kredita u francima, koji uključuju otplate glavnica kao i dospjele kamate, u ovoj se godini procjenjuju na 2,3 milijarde kuna. Kad bi se prihvatio prijedlog Udruge Franak, samo u ovoj godini prihodi bankovnog sektora bili bi manji za gotovo milijardu kuna pa bi banke u poslovanju s francima imale gubitak. Pola od te svote odnijela bi promjena tečaja (prije uračunata u otpisu imovine), a pola korekcija kamata prema zahtjevu Udruge. Potpuno je nepouzdan izračun koliko bi banke morale “vratiti” onima koji su kredite u francima dizali od 2004. Tečaj je naime od 2004. do izbijanja svjetske financijske krize u drugoj polovici 2008. oscilirao oko 4,5 kuna za franak, sve do početka 2009. bio je ispod 5 kuna, no u zadnje četiri godine narastao je na više od šest kuna, uz jednu strašnu, na sreću kratkotrajnu epizodu iz sredine 2011. kad se brujalo o propasti eura i kad je narastao na preko 7 kuna za franak pa je reagirala Švicarska centralna banka. Drugim riječima, “dugovi” banaka prema zajmoprimcima za prve četiri godine (2004. -2008.) po osnovi poništenja valutne klauzule ne bi postojali (dapače, oni su u to vrijeme “profitirali” ). Koliko bi banke – prema zahtjevu Udruge Franak – morale “vratiti” za otplate kredita od 2009. do danas, moralo bi se izračunavati pojedinačno. No, s obzirom na milijardu u ovoj godini, ništa manje ne bi bilo po svakoj od prethodne četiri godine (2009. – 2012). Ukupno dakle još najmanje četiri milijarde, a zacijelo i više. Zašto? Stvar je u tome da se ukupna veličina kredita u švicarcima ipak smanjuje, jer su mnogi od tih kredita, osobito oni za automobile, već isplaćeni, a od 2009. se praktički ne uzimaju novi.

Udruga Franak ne zastupa samo one koji su digli stambene kredite u švicarcima nego i one koji su dizali kredite za automobile i druge. Stambeni su se krediti pri tome najmanje smanjivali pa su 2009. činili 70 posto svih kredita u švicarcima, a 2012. godine 80 posto. Ukupna veličina kredita u švicarcima smanjuje se ako se računaju u švicarcima. Najveća je bila 2008., nešto iznad 8 milijardi franaka, da bi 2012. pala na oko 4,5 milijardi franaka. Tečaj je 2008. bio ispod 5 kuna za franak, a danas je preko šest, pa se ukupna veličina tih kredita preračunata u kune kretala drukčije. Ali, činjenice demantiraju potpuno apsurdne tvrdnje Udruge da se od početka njihove otplate glavnica ne smanjuje nego povećava. Naprotiv, smanjuje se, u švicarcima, u kojoj su valuti oni i dogovorili kredit uz adekvatnu kamatu. Slika pokazuje da se smanjuju i mjereno u kunama, i sad su oko 25 mlrd. kuna (a bili su 35 milijardi).

Konzervativni izračun

Prema javno dostupnim podacima HNB-a objavljenim u njegovim brojnim publikacijama, ukupni stambeni krediti ni u jednom trenutku nisu dostigli 60 milijardi kuna, a krediti u švicarcima nikad nisu činili 50 posto svote svih stambenih kredita. Sve vrijeme ljudi su uzimali kredite i u drugim valutama. Stambeni krediti u švicarcima maksimalno su iznosili tridesetak milijardi kuna, no na to treba dodavati i ostale kredite u švicarcima za čiju se otplatu traži povrat. Ako bi prihod banaka za ovu godinu trebalo smanjiti za milijardu, za ranije četiri godine ta je svota i viša. Nije dakle bez osnove zaključak da bi prvi (trenutačni) i povratni (unatrag) udar ukupno odnijeli do dvije milijarde franaka (7 plus najmanje 5 milijardi kuna).

A budući da bi se krediti uzeti u švicarcima u sljedećih barem petnaest godina otplaćivali kao da su uzeti u kunama (uz kamatu kao da su franci), konzervativni izračun govori o još milijardu franaka (šest milijardi kuna) manjka. Drugim riječima, nije pretjerivanje zaključiti da bi ukupni gubitak bankovnog sektora bio i do 18 milijardi kuna. Uostalom, ako bi se ispunio zahtjev Udruge, logično bi bilo očekivati zahtjeve i drugih korisnika kredita. Naime, korisnici kredita u francima traže da se glavnica preračuna u kune, ali da kamata ostane kao da je riječ o švicarcima, premda su kamate na švicarce (2005./06.) bile 4,5 posto (provjereno), a na kredite u kunama iznad 7,5 posto (i indeksirane uz inflaciju koja je odnijela gotovo koliko i promjena tečaja švicarca).

Ako bi se dakle prihvatio zahtjev Udruge, logično bi bilo očekivati da korisnici kredita u eurima uz (manju) korekciju tečaja zahtijevaju i usklađivanje njihovih kamata. A također i korisnici kredita u kunama, kojima su kamate – kao što smo već rekli – bile najviše. Promijenilo bi to ne samo imovinu bankovnog sustava nego i cjelokupni način financijskog poslovanja u Hrvatskoj. (Šira verzija teksta na www.banka.hr)

Sve na leđa poreznih obveznika Efekt na

Sve na leđa poreznih obveznika

Efekt na bankovni sustav cijele priče bio bi reda veličine onog koji je na proračun izazvala odluka Ustavnog suda o povrata duga umirovljenicima, a koji se s njom hrva cijelo desetljeće. Koliko bi trajalo stabiliziranje bankovnog, a to je praktički sav hrvatski financijski sustav, teško je procijeniti. Ovisno o drugim kretanjima u hrvatskom gospodarstvu (gubici po osnovi loših kredita poduzećima) nije uopće isključena mogućnost da bi se u stabiliziranje hrvatskih financija morala uključiti i država (čitaj – porezni obveznici).

Trčanje
STIŽE PRAVA ZIMA
Što napraviti da trčanje ostane aktivnost u kojem uživamo, a ne noćna mora
  • Avatar Pipl mus tras as
    Pipl mus tras as:

    haj da vidimo kak ce sad banke --jaukat--kad sepo njihovim djepovima udara..

  • iva.begovic:

    Hrvatska bi se, po načinu razmišljanja i svjetonazoru građana, trebala pripojiti Federaciji BiH, a ne EU. To se vidi i iz ovog sudskog procesa. Udruga franak ne zalaže se da ih se zaštiti kao potrošače nego da ih se zaštiti ... prikaži još! od njih samih tj. od njihovih loših odluka. No, takvog patronizma nema u EU.

  • sergej.sad:

    7 milijardi ? malo je to... malo.. treba ubaciti i penale zbog zloupotrebe ugovora, bar još toliko... a kako će platiti to ? pa lako... samo u 2011 su imali 4.7 milijardi dobiti. dakle, manje od 2 godine da vrate ... prikaži još!ate što su ukrali, još godinu da plate kazne