Kad se spomenu parni motori, to u većine ljudi priziva u sjećanje
romantične i nostalgične slike lokomotiva koje se uz oblak dima valjaju
prugom. U 21. stoljeću teško je i zamisliti vozilo na parni pogon koje
juri cestom i obara brzinske rekorde. Međutim, takvo mišljenje nikako
ne dijeli skupina britanskih automobilskih konstruktora i entuzijasta,
koji su okupljeni u British Steam Car Challengeu (BSCC), koji upravo u
parnim motorima vide budućnost cestovnog prometa, i to uskoro.
Njihov automobil na parni pogon, nazvan Inspiration, trebao bi već ovog
ljeta juriti brzinom većom od 340 kilometara na sat!
Britanski dizajner Glynne Bowsher sa svojim timom već je gotovo dovršio
konstrukciju automobila koji izgledom podsjeća na Batmanov Batmobile, a
koji će pokretati najmodernija inačica parnog turbinskog motora. Iako
je ponajprije riječ o tehnološkom demonstratoru i lovcu na rekorde,
Inspiration bi trebao opravdati svoje ime i u vrijeme sve intenzivnije
potrage za zamjenom za benzinske i dizelske motore na unutarnje
izgaranje te biti nadahnuće za neke nove generacije prijevoznih
sredstava.
Glavna prednost Inspirationova parnog motora u odnosu na motore na
unutrašnje izgaranje jest to što su ekološki mnogo prihvatljiviji. Za
pokretanje njegove parne turbine i dalje se rabi fosilno gorivo, no
benzin zamjenjuje plin propan. Kod motora s vanjskim izgaranjem, kakav
je parni, mnogo je lakše kontrolirati stupanj zagađenja ugljičnim
dioksidom, a takvi motori stvaraju mnogo manje dušičnih oksida.
Motor poput elektrane
Konstrukcija parnog motora koji bi udovoljio zahtjevima 21. stoljeća
bila je popriličan izazov za glavnog dizajnera Glynnea Bowshera i
inženjere BSCC-ja.
Motor smo zapravo morali gotovo samostalno dizajnirati, no u tom
procesu smo došli i do nekih inovativnih rješenja, koja ćemo i
patentirati. S druge pak strane, motor je vrlo jednostavan, što
olakšava njegovo održavanje i povećava sigurnost kazao je Bowsher.
Motor Inspirationa radi na sličnom principu kao i turbine u parnim
elektranama. Propan grije vodenu paru do temperature od 400 stupnjeva
Celzijevih pri pritisku od 40 atmosfera. Para se pušta kroz četiri
mlaznice na turbine te ih pokreće, a rezultat je snaga od 225 kW pri
12.000 okretaja u minuti. Za primjer, motori u bolidima "formule 1"
uobičajeno rade na više od 17.000 okretaja, a zrakoplovne turbine na
85.000 okretaja u minuti i više.
Posebna je pozornost pak uložena u sigornosne sustave, jer opasnost od
sjedenja na motoru u kojem se para grije do 400 stupnjeva Celzijevih
nije zanemariva. Zato će vozači Charles Benett III i Annette Getti
tijekom vožnje biti zaštićeni s tri sloja Nomexa, vatrootpornog
materijala koji se rabi u bolidima "formule 1". Vozačka kabina potpuno
je odijeljen od ostatka automobila, a u slučaju požara vozač može brzo
ugasiti vatru poplavljujući odjeljke komprimiranim dušikom.
Slijede parni kamioni
Inspiration bi, uz novi brzinski rekord za parne automobile, trebao
biti i demonstrator ekološki prihvatljive tehnologije, a već ga čeka
mjesto u muzeju Motor Trust u Beaulieu. Iako potpuno predan parnom
automobilu na kojem radi Bowsher je svjesan da ulicama još neće voziti
parni automobili, bar dok se ne razviju dovoljno maleni i sigurni
nuklearni reaktori. Naime, glavni nedostatak parnih vozila jest to što
je njihova učinkovitost opravdana gotovo isključivo pri postojanim
brzinama.
Iako automobili stalno mijenjaju svoju brzinu kretanja, posebno u
gradskoj vožnji, Inspirationov parni motor bi primjenu lako mogao naći
u autobusima i kamionima koji voze na duljim relacijama postojanijim
brzinama. No, moguće je da dođe i do svojevrsne inverzije povijesti jer
bi parne lokomotive s ovakvim ili sličnim motorima mogle vrlo velikim
brzinama ponovno za sobom vući vagone.
Izgaranje plina propana ekološki je mnogo prihvatljivaje od
dizela, a vjerujemo da bismo tehnologiju iz Inspirationa mogli
prilagoditi za uporabu u kamionima i autobusima. Kad bi takva vozila
zamijenila postojeća, na dizel, drastično bi se smanjilo zagađivanje
okoliša, a to je svakako ideja koju je vrijedno istražiti i
ispitati zaključuje Bowshers.
Parnjače nisu za muzej!
Brzina i parni automobili, moglo bi se re?i, komplementarni su pojmovi. Još 1902. u Nici je Leon Serpolet postavio brzinski rekord od 120,79 km/h, ostavivši iza sebe favorite poput Mercedesa. Motori na unutarnje izgaranje od ovog su se poraza oporavili godinu poslije te su zadržali dominaciju sljede?e tri godine. Da parni automobili nisu za muzej, 1907. je pokazao Fred Marriott u automobilu "Rocket" Stanleyja Brothersa, koji je prozviždao brzinom od ?ak 205,5 km/h! Motori na unutarnje izgaranje nadmašili su ovu brzinu tek nakon ?etiri godine, a parnja?e su se vratile 1985. kada je automobil s Learovom turbinom povukao 234 km/h prije no što se zapalio.
GLYNNE BOWSHER: Dizajner čije je djelo probilo zvučni zid
Glynne Bowsher iza sebe ima dug i uspješan dizajnerski staž, a čežnju za brzinama otkrio je radeći na mlaznom automobilu Richarda Noblea ThrustSCC, koji je apsolutni brzinski prvak na kopnu te jedino vozilo koje je na tlu probilo zvučni zid. Bowsher je također dizajnirao kočnice prijenosa za francuske superbrze vlakove TGV. Za njegov doprinos znanosti dodijeljen mu je i počasni doktorat na Sveučilištu u Southamptonu, a kaže da se za dizajn Inspirationa i pokretanje BSCC-a odlučio jer je odrastao uz parne lokomotive i strojeve.