Posjetio sam mnoge dobre hrvatske
restorane
Nisam sklon ničemu što je masovno (čudno, zar ne?) tako ni prehrani u
restoranima. No, radim posao koji radim i dogodio mi se životni
paradoks. Barem dva-tri puta tjedno završim u restoranu. Izdvojit ću
neke koje sam posjetio, napominjem, od predstavljenih u DHR-u: Mala
hiža, osječki Bingo i Plavi podrum, zagrebački restorani As, Gallo,
Gračanka, Okrugljak, Klub Maksimir, Vinodol, Šestinski lagvić,
Baltazar, Primošten, u Istri samo Borghese, malostonski restorani Bota
i Kapetanova kuća, splitski Šumica, Jugo i Bota Šare i više ne stane..
Moj favorit
Plavi podrum iz Voloskog. Čim sjednem, osoblje mi nosi bisku jer znaju
da je volim za aperitiv. Kvaliteta jela na visokoj je razini, a sve se
odvija pod budnim okom vlasnice. Bez obzira što sam konvencionalni
tradicionalist i u svemu sam sklon provjerenom, u Plavom podrumu mi
uspiju uvaliti nešto novo, primjerice, hobotnicu s fažolom! Vino je kao
pjesma, ne odgovara svako u svakom trenutku, a poznata sommelierka
Daniela Kramarić odlično usklađuje jelo s vinom. Sigurno si sad moji
prijatelji, vlasnici restorana u kojima se hranim, misle da sam
nepravedan. U obranu mogu samo reći da mi je žena iz Rijeke, pa sam
ostao vjeran džentlmen do kraja i istaknuo restoran iz njenog “šora”.
Gdje najčešće objedujem
Najčešće se krećem u četverokutu: NK Hrašće, As, Zagrebački bijeli i
Gem. Kad u obitelji pokušamo pomiriti sve naše ukuse, odemo u NK Hrašće
u Hrašću gdje smatramo da je najbolja janjetina u Hrvatskoj. U As idem
zbog kvalitetne ponude ribe i ugodna ambijenta. “Radna soba” mi je
Zagrebački bijeli uza stadion NK Zagreba, u kojem volim odraditi
poslovne susrete. “Dnevna soba” mi je Gem u Remetama, ili za prijatelje
naziv Kod Langa, gdje je odlična ponuda jela s roštilja.
Želim posjetiti
Kukuriku iz Kastva mi se čini vrijednim posjeta, a i kum me zvao da
odemo tamo.
Najviše volim jesti
Volim jesti sve na lešo, janjetinu, teletinu, ribu, koju rado i sam
uhvatim i očistim. Od povrća najviše volim raštiku, posebno varivo
kakvo je moja mama radila, ali ga je i moja Kimica naučila pripremiti.
Ja znam pripremiti fiš-paprikaš, škampe na buzaru, pršut na tanko,
“svi-njac” znam napraviti. Čak sam i radio u restoranu sa ženom kod
njenog oca, pun sam iskustva.
Iz DHR-a pametni uče
Pozdravljam pojavljivanje vodiča Dobri hrvatski restorani i da ga nisam
dobio, kupio bih ga. U knjizi očigledno dobro kotiraju restorani duge
obiteljske tradicije ili s tradicijom mjesta, što je i meni bitno,
volim dugoročne vrijednosti. Kad se govori o restoranima, ulazimo u
sferu ukusa, a o tome nećemo. Rekao bih samo da pametni uče na tuđim
greškama, a budale na svojim, pa tko hoće, može naučiti iz iskustava
kušača DHR-a. Kad je o školi riječ, vlasnici dobrih hrvatskih restorana
mogli bi ponešto naučiti od slovenskih restoratera koji su znatno bolje
uskladili cijene i uslugu.
GASTROISKAZNICA: MIROSLAV ŠKORO
Najdraži Dobri
hrvatski restoran:
Plavi podrum, Volosko
Najdraži restorani:
NK Hrašće, Hrašće,
As, Zagreb, Gem, Zagreb,
Zagrebački bijeli, Zagreb
Želim posjetiti
Dobri hrvatski restoran:
Kukuriku, Kastav