Zašto se o zagrebačkom javnom prijevozu uporno šire horor priče kada je stvarnost ipak znatno drukčija? To se zapitao jedan Zagrepčanin na Redditu, ustvrdivši da je sustav javnog gradskog prijevoza, osobito u tramvajskoj zoni, sasvim solidan. Smatra da je mnogima očito zabavnije zamišljati svakodnevni odlazak na posao tramvajem ili biciklom kao neku mističnu pustolovinu nego kao običnu rutinu velikog broja građana. Svoju je objavu započeo opisom najčešćih pritužbi na promet u Zagrebu:
"Tramvaji su nam nepouzdani i stalno u nekom zastoju, buseva češće nema nego ima, a cjelokupni asortiman vozila ZET-a je toliko star i ofucan da u usporedbi vozni park firme Krstić izgleda kao ogledni primjerak čistoće i njemačke autoindustrijske inovacije. Ime HŽ-a se izbjegava kao da je Voldemort, a ne državna željeznička firma. Po cestama se ekskluzivno voze zatucaniji specimeni Homo Balcanicusa u svojim 3XL BMW SUV kolima kojima je glavna direktiva parkirati se na neku obližnju rupu u cesti.
Na biciklu ćeš poginuti dok kažeš keks, jer Zagreb jednostavno nije napravljen za bicikliste, a i uostalom nisi lud da ideš biciklom po zagrebačkoj cičoj zimi, pa da se kao Vlak u snijegu probijaš kroz učestale snježne oluje i mećave", napisao je.
U komentarima mu se javio korisnik Reddita tvrdeći da "priča gluposti" pa je podijelio i svoju priču. "Na autobus sam morao u 6.30 da bih u 7.40 stigao u školu. Ako sam ga propustio, kasnio sam. Budući da sam u Zagrebu, nije nam se priznavalo kašnjenje zbog prometa makar je Velika Gorica bila bolje povezana od mog kvarta u Novom Zagrebu. Redovito je bus kretao ranije, kasnio i čak u potpunosti izostajao bez obavijesti. Idući bus za sat vremena. Onda 500 m hodanja (ponekad trčanja) kroz cijeli kvart do drugog kvarta gdje vozi drugi bus i čekanje na njega. Nakon nekog vremena sam skroz odustao od busa u svom kvartu.
Tramvaj na kojeg presjedam neusklađen s busom. Redovito sam ga čekao 15+ minuta samo da bi došao prastari tramvaj koji je bio krcat i morao bih se gurati s ljudima i visiti na vratima dolje ili stajati na stepenici. Treću godinu faksa sam počeo vozit auto i iskreno je bilo mnogo, mnogo bolje nego javnim prijevozom. Tri najveća problema javnog prijevoza u Zagrebu za mene su bili neredovitost, neusklađenost i ponekad dugačko vrijeme između vožnji", objasnio je.
Netko je dodao kako je forsiranje bicikla kao prijevoznog sredstva za na posao po ovakvim temperaturama suludo. "Kad izađem u 16h na onu žegu bez ijednog drveta uz aveniju, vreli zrak s asfalta i ispušni plinovi od auta i buseva... Evo, ja stvarno volim bicikl, ali na posao ići s njim mi je čista je***a. Da ne spominjem milijun rupa i neravnina i semafore koji nisu prilagođeni nikom osim autima... Dođem znojna kompletno na posao i onda tako sjedi osam sati pod klimom", istaknula je Zagrepčanka. Dodala je kako su busevi relativno redovni, ali ako ovisiš o jednoj specifičnoj liniji, "sretno i zabavi se".
"Primjerice, 107, za koju je trebao izgorjeti cijeli jedan Vjesnik da napokon uvedu češće linije, ali je isto kocka hoće li se pojaviti (neki dan je samo nestala iako je bila zelena na gps na aplikacijama). Naravno, zapinju u prometu, a sad s ovim radovima na nadvožnjaku je užasno spora. Ali ok, to se da istrpjeti. Tramvaji kreću mimo voznog reda, potvrđeno od strane ZET-ovaca, pa moraš naučiti unaprijed kad koji kreće (ili pratiti aplikacije). Hajde dobro, nije strašno, naučiš ubrzo. Zapinju na Savskoj, jasno zbog auta. Direktnom linijom mi treba 50 min za 6 km do posla. Ako tebi to nije apsurdno, meni jest. Autom mi treba 25 min. Vrlo jasna računica", napisala je.
*Stavovi izraženi u komentarima korisnika Reddita ni u kojem slučaju ne odražavanju stavove redakcije Večernji.hr niti predstavljaju većinsko mišljenje
Otvori KEKS Pay
