Petsto pedeset kuća, a jedna trgovina. Stanovnici Resnika, žale se, nemaju ni poštu, park, ambulantu, školu, a žele li u veću nabavu namirnica, moraju hodati pola sata do većeg dućana, pa špeceraj opet tegliti do svoje kuće. Upravo zato, ali i “zbog njena neodoljivog osmijeha” posebno cijene prodavačicu koja radi u maloj, lokalnoj trgovini mješovite robe.
Patricija Ivičić zaposlila se ondje prije pola godine, a već se potpuno uvukla u srca Resničana. Za gablec joj nose sarmu, a nerijetko je počaste i kolačima, samo da joj zaslade dan.
– Sarmu posebno volim, a to već svi ovdje znaju. Inače sam iz Trnovčice i radila sam već u nekoliko dućana, ali nigdje se ne osjeća takva kvartovska i prijateljska atmosfera kao ovdje – kazala je Patricija Ivičić te dodala kako joj uopće nije teško svaki dan krenuti na posao jer zna da će je na njemu dočekati prijatelji. Neki od stanovnika Resnika, naime, u dućan dolaze samo kako bi se podružili s njom. – Kad narastem, bit će moja cura – objasnio nam je trogodišnji Luka zašto u trgovinu sa svojom mamom dolazi čak i kad od Patricije ne trebaju kupiti ništa.
Mladoj prodavačici društvo ne smeta, a upravo su joj djeca najdraže mušterije.
– Osnovnoškolci dolaze prije ili poslije škole jer je stanica za bus za Žitnjak, kamo idu na nastavu, tek nekoliko metara udaljena od dućana – kaže prodavačica te dodaje kako klinci obično dođu po lizalice, čokoladice ili žvake. I, naravno, malo porazgovarati. – Djecu obožavam, a nadam se da ću u budućnosti još više raditi s njima – rekla je dvadesetogodišnja Patricija i priznala kako joj je san postati odgajateljica u vrtiću. A trgovina, iako mnogi ne bi rekli na prvu, idealno je mjesto za vježbanje.
– Bez socijalnih vještina ništa, a djeca najviše cijene kada je netko iskren prema njima – zaključila je mlada prodavačica Patricija Ivičić u Resniku.
Otvori KEKS Pay
