Gospodarska kriza koja ne prestaje od svakoga traži najviše, od nekih ipak i više od toga. Slađana i Damir Grzelj i njihovo četvero djece, sve dječaci, Dominik (17), Dorijan (16), Fran (13) i Jan (4) proteklih deset godina žive u gradskom stanu na Kajzerici. Cijela obitelj, međutim, živi od Damirove plaće od 2200 kuna te dječjeg doplatka i socijalne pomoći.
Rijetki su mjeseci kada Damir ostvari cijelo primanje, jer Dorijan pati od bolesti staklenih kostiju, a Fran od epilepsije i ADHD-a te u školu ide po prilagođenom programu.
– Tražili smo pomoć svugdje, no odgovor je uvijek isti – imate redovito primanje i zbog toga ne možete na listu. Ne možemo ostvariti oprost dugova, isti smo odgovor dobili i od gradonačelnika koji nas je usmjerio na Centar na Novoj cesti gdje smo čuli isto, a ta plaća nije dovoljna da pokrije niti režije pa smo zbog toga s njima u zaostatku – govori nam Slađana Grzelj koju briga o djeci onemogućuje u traženju stalnog posla.
– Dorijan traži stalnu njegu, česte posjete bolnici u Klaićevoj zbog čega ja mjesečno izostajem s posla i po tjedan dana, ponekad i više. Iz Grada su nas bili lani obavijestili o deložaciji, no obustavili su postupak kada su vidjeli koliko je naša situacija teška i da doista nismo u mogućnosti podmirivati režije, što je preduvjet da ostanemo u stanu – kaže Damir Grzelj.
– Svaka nam je pomoć dobrodošla, pogotovo hrana i odjeća za djecu što bi nam omogućilo da nekako podmirimo režije te premostimo zimu. Nadamo se da će biti razumijevanja, ali i da će se promijeniti situacija prema kojoj zbog plaće ispod minimalca ne možemo ući niti u jedan program pomoći – nada se Slađana Grzelj.
Da si pametan nebi to piso