Ove godine napokon miran Božić za 40-godišnju Zagrepčanku i njezina
sina osnovnoškolca. Posljednja su četiri mjeseca u Sigurnoj kući,
dovoljno daleko od supruga i oca zlostavljača koji je četiri godine
frustracije potaknute alkoholom šakama liječio na supruzi.
Sin otvoreniji i pričljiviji
– U Sigurnu kuću stigla sam u katastrofalnom psihofizičkom stanju. Sada
sam se umirila. Znam, moram graditi novi život. Najviše snage daje mi
sin, koji je mnogo bolje otkad smo u skloništu. Otvoreniji je,
pričljiviji i pun energije. Nasilni otac kod kuće je sputavao njegov
karakter. Bio je zatvoren, uplašen i oprezan – ispričala nam je ta
hrabra žena u Sigurnoj kući, gdje provodi najveći dio dana.
Još se boji pomisli da će morati izaći, ali katkad sa sustanarkama
prikupi snage pa s djecom odu na neku priredbu. Svjesna je da će se
uskoro morati prepustiti raljama života.
Suprug je, kaže, bio pažljiv sve dok se nije rodilo dijete. Tada je
počeo piti. Viku i omalovažavanje trpjela je godinama, ali jednom ju je
zbog neke sitnice koje se više i ne sjeća primio i bacio u zid. Od tada
udarci nisu prestajali.
Volje i energije napretek
– Tukao me jer nisam ispeglala odjeću ili skuhala kako voli. Ili bi već
nešto našao. Dugo sam razmišljala što sam to pogrešno učinila, ali sada
vidim da sam neke stvari radila mimo sebe. Žao mi je što nisam dovoljno
mislila na dijete koje je sve to gledalo, nego sam pokušavala smiriti
situaciju – priča.
Želju da spasi brak i strah od osamostaljivanja izgubila je kada je
dijete kleklo i preklinjalo oca da je prestane nemilosrdno udarati.
– Želim naći posao. Prihvatila bih bilo kakav i bilo gdje u Hrvatskoj.
Sve ću raditi samo da mogu sa sinom mirno živjeti – kaže. Nije visoke
naobrazbu, ali volje i energije ima napretek. Poslodavac koji je
zaposli zapravo će biti sretnik. Na kraju, ta je majka odlučno i s
hrabrim osmijehom poručila:
– Ma, izvući ću se ja!
SIGURNA KUĆA Radit ću bilo što samo da sin i ja živimo mirno
Božić bez straha za zlostavljanu 40-godišnjakinju i njezina anđela
