Jedna od najotpornijih ljudskih osobina svakako je glupost. Toj osobini
najveći hrvatski književnik 20. stoljeća, Miroslav Krleža, posvetio je
cijelu jednu knjigu. Nazvao ju je “Na rubu pameti”. Iako je nastala još
tridesetih godina prošloga stoljeća, ona je vječno aktualna jer je i
ljudska glupost istog vijeka trajanja. Može se primijeniti na sva
vremena, na sve situacije i na sve ljude. Glupost je univerzalna.
Je
li najnovija umotvorina našeg šefa države u odlasku Stipe Mesića na
tragu “Na rubu pameti”, prosudite sami. Mesić je na Kubi posjetio grob
južnoameričkog revolucionara Che Guevare. Naglasio je da mu je došao
odati počast jer Che ostaje primjer svima koji sanjaju o boljem
svijetu. Ali i da je on osobno bio štovatelj kubanske revolucije i
“Comandantea Guevare” te da se sjeća kako je vijest o njegovoj smrti u
Boliviji 1967. doživio kao gubitak.
A za kakav se to svijet Che
zalagao? Njegovi protivnici, među kojima su i kubanski emigranti,
smatraju ga teroristom i zločincem. Drže ga odgovornim za mučenje i
smrt brojnih protivnika revolucije, ali i za propast kubanskoga
gospodarstva. Che je bio ministar industrije za čijeg je mandata došlo
do kolapsa proizvodnje šećera, a industrijalizacija je propala jer ju
je on pokušao provesti pretjerano ambiciozno i nevješto.
No ne
vole ga ni ljevičari. Jer je Che bio vatreni staljinist kojemu je
krajnji cilj bio da u svakoj novoj državi nakon revolucije stvori
birokratski i represivni staljinistički režim. Kad se razočarao u
Staljina, uzor mu je postao vođa kineske Kulturne revolucije Mao Ce
Tung. I ne samo to. Pitanje je bi li danas Mesić bio hrvatski
predsjednik i šetao se po Kubi da su Cheu dopustili ono što je on želio
učiniti 1962. godine.
Jer nakon što su godinu dana ranije
kubanski kontrarevolucionari uz pomoć Amerikanaca izveli invaziju u
Zaljevu svinja, Che je bio jedan od glavnih zagovornika postavljanja
sovjetskih nuklearnih projektila na Kubu. Svijet je tada bio na rubu
nuklearnog rata, a Che je poslije pričao da bi rakete bile ispaljene da
su bile pod kubanskom kontrolom. On je držao da je svijetu nužan treći
svjetski rat koji je trebao iskorijeniti kapitalistički Zapad, s kojim
nije želio imati nikakav miran suživot.
Nevjerojatna je,
međutim, poveznica između Mesića, Chea, 1967. i Krleže. Dok Chea te
godine u listopadu u Boliviji likvidiraju, a Mesić to doživljava kao
veliki gubitak, u Hrvatskoj pola godine ranije intelektualci potpisuju
Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, među njima
i Krleža. Povela se haranga protiv njih pa se Krleža osobno obratio
svome prijatelju Titu. Njemu je javio da daje ostavku na članstvo u CK
SKH te mu je napisao: “Zbog ovog potpisa moje je ime izvrgnuto na
političkim sastancima u školama, u fabrikama, u štampi i na javnim
zborovima ruglu i najgrubljim pogrdama, da sam partijski i nacionalni
izdajnik, sijač razdora, neprijatelj narodnog jedinstva, senilni šoven
koji je pljunuo na svoju prošlost i tako dalje.”
Sabor je tražio
da potpisnici i odgovorni za Deklaraciju snose političku i društvenu
odgovornost. Za to se zalagao i Mesić, kao delegat u Saboru: “Kada sam
pročitao tu deklaraciju, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to
politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše
zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je
izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i
jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve...
Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane
imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i
potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak
protiv odgovornih osoba.”
Zaista, “Na rubu pameti”.
Bi li Mesić bio hrvatski predsjednik i šetao se po Kubi da su Cheu dopustili ono što je želio?
Komentara 22
Jos je Albert Einstein rekao kako su ljudska glupost i svemir beskonacni. Najveca osobina Stevana Mesica je upravo glupost.
Ako netko i pročita neki moj komentar,mogao je primijetiti da ja uvijek apeliram na novinare da objasne Mesiću i njegovim savjetnicima da je Hrvatska u NATO savezu. Taj čovijek je isfrustriran i hoće da se osveti Hrvatskoj prije nego ode u ropotarnicu povijesti.Jednostavno treba ga staviti u kućni pritvor ili ga smjestiti na Brijune sa Šerbeđijom i ne mu dopustiti još ovih 150 dana da napušta otok.Netko je spomenuo da ima još trojica takovih kandidata za predsjednika.Dobro je prepoznao. Čudi mene da se nitko ne sjeti i ne spominje da je u sukobu zbog Savudrijske vale baš Josipović izvalio \"najveći biser\" kada je rekao da se nema smisla svađati ZBOG DVIJE RIBE. To je naš budući predsjednik kojega forsira sedma sila.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Krvopije: Mesić je naučio davati počast svim vrstama zločinaca pa nije ni čudo što se razotkriva kod ovog masovnog ubojice. Na sreću na većem djelu svijeta razum je pobijedio zombije i oni još samo koračaju po \"egzotičnim\" zemljama poput naše, ali je i kod nas sazrilo vrijeme da razumni ljudi preuzmu svoju ulogu u društvu. Podržavam kulturnu intelektualnu i emocionalnu revoluciju, a revolucionare koji svoje ideje treniraju na bespomoćnim ljudima treba spremiti u umobolnice.