U demokracijama političari svoje političke protivnike pokušavaju pobijediti na izborima, dok ih u diktaturama zatvaraju, muče i na kraju ubijaju. To osobito vrijedi za Rusiju, koja još od ranih dana sovjetskog imperija ima bogatu tradiciju brutalnih i često bizarnih likvidacija političkih oponenata. Boljševici su samo nekoliko dana nakon prevrata 1917. osnovali zloglasnu Čeku, komisiju za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaža, na čijoj je čelu bio poljski komunist Feliks Dzeržinski, koja je provodila masovna izvansudska pogubljenja "narodnih neprijatelja". Čeka kasnije postaje odjel Staljinova NKVD-a, a poslije Staljinove smrti NKVD postaje KGB, koji je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza zamijenio FSB. U sklopu KGB-a postojao je poseban odjel koji je bio izravno zadužen za likvidacije. Imena su se mijenjala, ali ne i praksa. Politička ubojstva dio su ruske tradicije i po tome je Rusija jedinstven primjer u svijetu. I Putin, koji je najprije radio u KGB-u, a zatim i u FSB-u, definiran je tim nasljeđem.
A što je s Gonsalom Lirom ili Ansangom?