Zagrepčanka vodi naoko bizaran sudski spor protiv Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu. Traži od njih da prestanu koristiti adresu Petrova 3, odnosno skinu pločicu s tom adresom s pročelja zgrade i sa svoje službene internetske stranice te da je ne koriste u dokumentima, reklamama, nalazima pa i da se Trgovačkom sudu u Zagrebu naloži brisanje te adrese sjedišta tuženika. Uz sve to traži i 100.000 kuna (sada 13.280 eura) naknade štete zbog povrede prava osobnosti!
Zgrada tužiteljice izgrađena je otprilike 1900., puno prije nego zgrada koju HZTM koristi, ali i istu adresu "bez ikakve pravne osnove" pa se i reklamira pod poznatim sloganom "Dođite svi u Petrovu 3". Zbog toga se tužiteljice gube poštanske pošiljke, te trpi probleme i sramotu u poslovnom i privatnom životu. Naime, privatna i poslovna pošta adresirana na nju, često se vraća pošiljatelju s naznakom "nepoznata", "ne radi u transfuziji", "vraća se"... Tako je imala problema i sa zaprimanjem osobnog liječničkog nalaza. Tužiteljica je ginekologinja, a darivatelji krvi su često muškarci koji zbog zabune dolaze na njezinu adresu. Pokušala je problem riješiti na katastru, razgovarala je i s ravnateljicom HZTM-a, ali do nikakvih pomaka nije došlo. Njihova je zgrada dvorišna, a njezina ulična, i iako na ulazu u svoju zgradu ima jasno istaknut pretinac za poštu dolazi do zabune kod dostavljača pošte. Tužiteljica je detaljno obrazložila kako je normirana dodjela adresa, te da ne mogu dvije ili više zgrada biti s istim kućnim brojem.
HZTM se pozvao da im je u pravomoćno okončanom upravnom postupku 2019. dodijeljen sporni broj, s tim da na toj adresi djeluju više od pedeset godina, a u sudski registar s tom su adresom upisani 1997. godine. Stoga tumače da je došlo do zastare potraživanja, ako je šteta uopće nastala jer tužiteljica za to nije pružila dokaz. I slogan koji tužiteljici zadaje probleme u upotrebi je od 1996., HZTM se njime ponosi jer predstavlja poziv dobrovoljnim darivateljima krvi na plemeniti čin spašavanja života, a ne nešto nemoralno ili uvredljivo, niti sadrži neku skrivenu poruku kojom bi se mogla povrijediti nečija osobnost.
Pravnica HZTM-a je posvjedočila da im je u upravnom postupku pravomoćno dodijeljen broj 3, a tužiteljici 3a. A što se tiče tužiteljičine pošte, upozorila je djelatnike pisarnice da posebno obrate pažnju na njezine pošiljke kako bi se izbjegli problemi. Napomenula je i da bi u slučaju promjene adrese Zavod imao velikih problema jer bi se morali mijenjati osnivački dokumenti, upisi u registre, izvozni programi, zaštićeni žigovi...
Punomoćnik tužiteljice ustvrdio je da svjedokinja ne govori istinu, ali ona je ponovila da su postupili po pravomoćnom rješenju, te je na inzistiranje odvjetnika rekla da je upoznata s tužbom koju je HZTM podnio jer je njima dodijeljen broj 3a, a tužiteljici 3, suprotno prethodnoj odluci Upravnog suda. Naime, Gradski ured za katastar i geodetske poslove u srpnju 2021. dodijelio je HZTM-u kućni broj 3a, pa su nakon odbijene žalbe podnijeli tužbu koju im je u ožujku 2024. odbio Upravni sud u Zagrebu pa sada čekaju odluku Visokog upravnog suda po njihovoj žalbi.
Sudac Marko Duka u Općinskom građanskom sudu imao je u vidu da je jedno od temeljnih pravila u parnicama - teret dokazivanja je na tužitelju. Odnosno, stranka je dužna iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode protivnika. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Sudac je dao za pravo HZTM-u da predmet spora nije pitanje prava na kućni broj 3 Petrove ulice već ima li tužiteljica pravo na naknadu štete koju joj je navodno prouzročio HZTM. S tim da štetu i uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štetnika treba dokazati. Sudac Duka je zaključio da nema zakonske osnove za dosuđivanje odštete. Tužiteljica je imala problema s dostavom pošiljki, ali tu tvrdnju ničim nije potkrijepila, kao ni da bi tuženik za to bio odgovoran.
Sudac je obrazložio da je HZTM ugledna institucija s višegodišnjom djelatnošću te je jako teško povjerovati da bi njihovi djelatnici ili bilo tko u organizaciji namjerno ili toliko aljkavo postupao nanoseći štetu tužiteljici oko dostave pošte. Štoviše, sudac vjeruje pravnici da su djelatnici koji zaprimaju poštanske pošiljke upozoreni da budu oprezniji pri sortiranju pošiljaka.
"Dapače, dovoljno je čitati redovne medijske članke i vidjeti veliki broj pritužbi građana u Zagrebu oko dostave pošiljaka što se tiče Hrvatske pošte i ostalih dostavljača, tako da je po ocjeni suda najvjerojatnije da je tome problem što se tiče tužiteljice dakle kod samih listonoša (pogotovo stranih koji niti ne govore hrvatski jezik), a ne kod tuženika.", obrazložio je sudac. A tvrdnju o dolasku muških osoba na njezinu adresu, tužiteljica nije potkrijepila dokazima, a kamo li da bi joj zbog toga nastala ikakva šteta, uzimajući u obzir i da se radi o darivateljima krvi. Ako je netko zabunom i pozvonio na vrata tužiteljice, to ne opravdava dosuđivanje novčane odštete. O dodjeli kućnih brojeva odlučuje se u upravnom postupku, koji je još u tijeku, a niti općinski sud može nalagati registru Trgovačkog suda brisanje adrese sjedišta tuženika. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev pa tužiteljica mora drugoj strani naknaditi troškove parnice od 1660 eura. Na presudu se može žaliti.
Dok ta ustanova spašava ljudske živote i tisuće tamo daruju krv badava da bi spasili živote, neka baba bi je zbog adrese oprala za 100 000kn. Postoje ljudi i postoje niža bića, oni koji daruju su ljudi, ova koja bii zarađivala na životima je niže biće!