Valerija i Radovan Baštijan, roditelji varaždinskog odlikaša Matematičke gimnazije i vrsnog udarača Bejzbolskog kluba Vindija, kojemu su predviđali veliku karijeru, veselili su se sinovim sportskim uspjesima i zajedno planirali njegov odlazak na koledž u Ameriku.
No, sve se promijenilo 2. rujna pretprošle godine. Naime, toga nesretnog dana Roman se teško ozlijedio prilikom skoka na glavu u rijeku Dravu, slomivši peti kralježak. Život su mu prvo spasili njegovi prijatelji koji su ga izvukli iz vode, a potom, kaže njegov otac Radovan, kirurg u Klinici za traumatologiju Zagreb, u kojoj je iste večeri operiran.
Romanova dijagnoza je kvadriplegija, oduzete su mu ruke i noge, pa je zato vezan za krevet i kolica.
- Roman je lani do konca kolovoza bio na desetomjesečnoj rehabilitaciji u Varaždinskim Toplicama. Od tada je doma, a sada već miče rukama, dok u prstima još nema motorike - pripovijeda otac Radovan u kuhinji njihova nevelika dvosobnog stana.
Skučenost je još jedan problem te varaždinske obitelji, jer bi Roman zbog posebnih potreba trebao imati puno veću sobu od sadašnje od 12 četvornih metara, gdje najviše mjesta zauzima njegov krevet. U susjednoj, isto tako maloj sobi, smješten je njegov 12-godišnji brat Sven.
U kuću Baštijanovih dvaput dnevno dolazi fizioterapeutkinja koja vježba s Romanom, a roditelji sami plaćaju jedan tretman.
- Iz razgovora s liječnicima fizijatrima saznali smo da je za Romanov oporavak, odnosno za osamostaljenje, da bi bez ičije pomoći mogao ulaziti u kolica i normalno živjeti, potrebno najmanje šest sati vježbanja dnevno - objašnjava brižni otac Radovan. - Naše zdravstvo, naime, plaća samo jedan sat masaže dnevno, dok bi za šest sati vježbe bilo potrebno angažirati dva fizioterapeuta.
Najbolji rezultati, raspitali su se roditelji, postižu se u svjetskim klinikama i medicinskim centrima u Engleskoj, Americi, Australiji, Njemačkoj ili Izraelu.
Vodeći se kriterijima uspješnosti, Baštijani su izabrali australsku kliniku u Brisbaneu.
Ali, zapreka je novac. Naime, jednomjesečni boravak u toj ili klinici iste kvalitete stoji između 15 tisuća i 20 tisuća američkih dolara, a minimalno vrijeme oporavka je četiri mjeseca. Pribroje li se još troškovi, boravak Romanovih roditelja u Australiji, kao i trošak boravka fizijatra koji je nužan u pratnji, Baštijanima za ozdravljenje sina treba oko 100.000 američkih dolara.
Budući da su financijske mogućnosti Valerije i Radovana ograničene nevelikom zaradom službenika u Ministarstvu financija, obitelj sama ne može platiti sinovo liječenje. Zato su i Romanovi kolege iz razreda pokrenuli akciju skupljanja novca za njegovu rehabilitaciju u inozemstvu.
Što o svemu tome kaže Roman.
- Svjestan sam da, želim li se oporaviti, moram više vježbati nego sada, kad samo održavam mišićnu masu. Drugim riječima, samo sprječavam da ne postanem kost i koža ili da se ne pretvorim u balon - šali se na svoj račun Roman.
Smeta ga, kaže, što ne može nikad biti sam i ne može nikamo ići sam jer od njegova stana do ulaza na ulicu vodi 16 strmih stuba, a zgrada, naravno, nema uređen prilaz, rampu za kolica. Prijatelji mu dolaze svaki dan na kolače, sokove i sendviče, otkriva nam njegov tata, a najčešća mu je gošća i velika potpora u životu njegova djevojka.
Inače, Roman je s odličnim uspjehom položio sve ispite u drugom razredu Matematičke gimnazije, a uskoro namjerava upisati treći razred. Obožava surfati Internetom, puno čita, a govori engleski i njemački.
Na Radovanov prijedlog sin i otac rade web-stranicu namijenjenu osobama s posebnim potrebama koji će na taj način moći razmjenjivati informacije o najboljim mogućnostima liječenja svojih bolesti.
Zoran Gregurek
Otvori KEKS Pay
