Dijete kojim se bavi nacija ima sreće što mu roditelji nisu utjecajni dužnosnici, članovi Vlade ili HDZ-a. Posljedice bi bile teške. Istodobno se ne propituje status pobunjenih roditelja. Predmnijeva se tko je u povlaštenoj, a tko u poziciji žrtve pa se na to nadovezuju naša politička patologija i socijalna psihologija. Na tim premisama brojni analitičari, dakako renesansnog znanja, imaju jasnu predodžbu o složenom problemu i brza instant-rješenja. Osobito vidovnjaci znaju kamo to vodi, što će dijete biti u budućnosti, te što nam je zato činiti. Nisu pokolebani ni time što se čak i oni sa stručnim znanjima i specifičnim iskustvom u radu s djecom ne usuđuju ni na temelju bogatih medijskih objava iznositi procjene, a kamoli kategoričke sudove.